Porodično gnijezdo
Suze teku niz Suadine obraze dok s nama razgovara. Ne zbog materijalnog gubitka koliko zbog gubitka krova nad glavom, koji je, kaže, sinonim za porodično gnijezdo i ljubav.
Suada je prije rata živjela u Prijedoru. Imala je porodicu, kuću i zaposlenje, a onda je došao rat. Istjerana je 1992. godine iz svoje kuće, supruga su odveli četnici i, sa ostalih 250 Prijedorčana, ubili ga na Vlašiću.
Gledala sam tada kako sve nestaje, čovjek s kojim ste izrodili djecu, imetak, sloboda… Uzela sam ključeve kuće i sa troje djece, nakon što smo jedva izvukli živu glavu, krenula u bijeli svijet. Obrela sam se u Švicarskoj, radila sam, mučila se, djecu hranila kako bi izašla na svoj put. Kada sam se, poslije osam godina, udala za Muharema, odlučili smo da napravimo kuću u njegovom rodnom selu Paraći kako bismo imali gdje provesti penzionerske dane – s tugom govori Suada, pokazujući rijetke uspomene iz kuće koje je uspjela spasiti tokom jučerašnjeg dana.
Novo iskušenje
Čuva Suada ključeve i nekadašnje kuće u Prijedoru. U rukama steže i ključeve kuće u Paraćima. Svaku je, kaže, ciglu u tim kućama voljela i svaku, na kraju, oplakala. Sa suprugom je bila u banji kada su joj javili da im je klizište odnijelo kuću. Nije vjerovala, kaže, da ju je sudbina po drugi put stavila na iskušenje.
