“Da doživiš 100 godina kao ja, potrebne su tri stvari, a to su rad, sevdah i sabur”, kazala je nana Ajka Lokmić koja danas slavi 100. rođendan, otvarajući priču o starim vremenima, sretnom i dugom životu.
Rodila se u Bosanskom Šamcu, a u Sarajevo je došla s osam godina. Ima četvero djece, sedmero unučadi i jednog praunuka. Danas živi na Kovačima u staroj bosanskoj kući, javlja Fena.
Njen moto je da se ništa ne ostavlja za sutra, ako se može uraditi danas. Nikada nije spavala preko dana, već je odgajala djecu, čistila kuću i sijala baštu.
“Borila sam se i radila da imamo sve što nam je potrebno. Uvijek sam letjela da uradim sve prije vremena. Porodica je na prvom mjestu i treba da se zna u kući”, dodala je nana.
Kaže da nikada do 50. godine nije osjećala umor te da nije bila bolesna do 70. godine.
“Od rada se ne smije ustezati ni bježati. Čak sam i kuću sama krečila, jer volim da mi je čisto i lijepo kad neko dođe”, objasnila je.
Odmarala je vezući, pletući, heklajući i šijući. Kada se udavala, sa sobom je ponijela seharu punu ručno izvezenih peškira i odjeće.
“I danas volim svoj minder na kojem su prekrivači koje sam izvezla još kao djevojka. Nedavno sam ležala u bolnici, pa su mi sklonili minder, ali sam ih nagovorila da mi ga vrate”, dodala je.
Kada ide doktoru, često je pitaju da li je sigurna da ima 100, jer izgleda kao da joj je 80 godina. Ona ne boluje ni od čega, osim od, kako kaže, sevdaha.
“Volim slušati sevdah i sve pjesme u kojima se spominje moje ime. Najdraža mi je ‘Kakva Ajka crne oči ima'”, priča vesela stogodišnjakinja.
Kaže da su pakost i zavist najveći čovjekovi neprijatelji. Savjetuje da se treba smijati, pjevati, plesati i uživati u malim i jednostavnijim stvarima.
Savjetuje da prema svakome treba biti fin, pa čak i prema onome ko te uvrijedi.
“Žalim što nemam 30 godina pa da teferičim. Imam čak i svoj def za derneke”, ispričala je u nastavku razgovoru za Fenu.
Kaže da ju je na životu održalo druženje s porodicom i želja za životom. I danas pazi šta će obući i želi da joj je kuća čista, ako neko svrati.
Nana Ajka je veliki gurman. Voli masnu, slanu i ljutu hranu.
“Djeci govorim da neću krhtine, već da hoću masnije meso. Volim i ljute paprike s kajmakom, a sarma od japraka iz moje bašte je melem”, naglasila je.
Iako joj sinovi i kćerke ne daju da jede takvu hranu zbog visokog pritiska, nana kaže da sve treba jesti, ali po malo.
“Ako nije masno i slano, nije ni ukusno. Unuk ponekad skine masnoću s mesa, a ja pojedem i svoje i njegovo”, dodala je.
Voli nana i povrće, ali samo ako ima mesa. I danas pravi slatko od ruže, višanja i borovih iglica. A bijeli luk nije povrće, već lijek.
Cijeli komšiluk na Kovačima voli njene slasne ružice.
“Sama sam ih naučila praviti. Prvi put sam stavila 20 jaja u jufku, pa nisu dobro uspjele. Pravila sam ih dok nisu ispale savršene”, kazala je.
Za deda Nuriju se udala s 24 godine dodajući da su stvari tada bile drugačije.
“Imala sam ja prosce i prije dede, ali zna žena kad je onaj pravi. Čekala sam ga da dođe s posla da mu stavim ručak. I kad nije bio u pravu, uvijek sam šutila. Za sretan brak potreban je sabur i razumijevanje”, dodala je.
Kaže da se žene danas drukčije ponašaju prema svojim muževima u odnosu na njeno vrijeme.
“Kad sam bila mala rekli su mi ‘ako se uhvatiš i za mali prst s momkom, nema ništa od tebe’. Čak i u kolu smo se hvatali za marame, a ne za ruke. Danas se djevojke udaju, budu u braku mjesec ili dva i vrate se materama svojim. Šta je to, ja ne znam”, kazala je.
Dodaje da je svekrva mnogo voljela, jer je “imala usta, ali ne i jezik”.
“Treba malo i trpjeti i šutjeti, a treba i dosta sabura. Danas lijepo sutra ružno i tako cijeli život. Ali moj Nurija me volio i pazio me cijeli život”, kazala je.
Nana Ajka kaže da ima divnu starost. Svi se brinu za nju i ugađaju joj. Za svaki praznik se sva familija skupi kod nje, a za bajram joj dođe i 30 ljudi.
Siroče je ostala kada je imala tri godine. I od tada svaki dan klanja i svaki ramazan posti.
“Postim od svoje četvrte godine. Brat me odgojio i naučio me da klanjam i da učim”, dodala je.
Nana kaže da je život prije bio dosta jednostavniji. Preživjela je tri rata, a kaže da je svijet sve gori i gori.
Svoj 100. rođendan će proslaviti u avliji s mnogobrojnom porodicom i to joj je, kako kaže, najljepši poklon koji je mogla poželjeti.
“Nek’ se desi bilo šta, ali ja svog mindera i rahatluka ne dam”, rekla je nana Ajka u razgovoru za Fenu.
