U Briselu, već tradicionalno, proljeće donese miris jorgovana, prve bosonoge piknike na travi i za ovdašnji sjeverozapad egzotičan zvuk jugoistoka zajedničkog kontinenta. Tada, bar na nekoliko dana, Balkan prestaje da bude sinonim za izvještaje o ispunjavanju standarda i prepreka na putu evrointegracija, i postaje Balkan Trafik, otvorena vrata u svijet novih mirisa, ukusa i tonova.
„Balkan trafik je razmjena kulture. On je zasnovan na radosti i slavlju“, kaže za DW, organizator ovog festivala, Nikolas Viers. “ Kada se govori o Balkanu on se obično pominje u lošem kontekstu. Mi pokušavamao da pošaljemo drugu poruku, da tamo, iza granica, postoje ljudi puni motivacije i znanja, i ista ako ne i veća energija nego u Briselu“, kaže Viers.
Balkan trafik, festival muzike Balkana, osmi put za redom, u srcu Evropske unije, predstavlja kolaž kultura Jugoistočne Evrope. Počev od muzike i folklora do hrane i pića, koju ove godine, na primjer, možete probati u stilizovanoj istambulskoj mehani ili grčkom rembetiko kafeu. I sve to u samom centru Brisela, pod krovom Centra za lijepu umjetnost Bozar.
„Ove godine, a da nismo to planirali, imamo na okupu divne glasove iz Bugarske, Rumunije, Albanije, Grčke. Tu je i prvi zajednički nastup sjajnih vokala „Žena sa Balkana“- Amire, Biljane i Tamare. Kako i svake godine na Balkan Trafiku nastupaju i pobjednici iz Guče. Tu je i kraljica romske muzike, Esma Redžepova, a imamo i moderniji zvuk, politički orjentisanih bendova iz Turske i Ukrajine“, navodi Viers.
Balkanski merak i sevdah
Od repera do truba, preko etno popa i džeza, tradicija i alternativa Balkana na jednom mjestu. Organizatori festivala kažu da je poruka za građane Brisela, ali i za sve one iz različitih evropskih zemalja, da otvore „srca i umove“ i pogledaju realnost Balkana. A šta je balkanska realnost?
„Ni jedna od naših zemalja ne može da se pohvali, nažalost, ničim sem kulturom i tradicijom koju imamo“, smatra Amira Medunjanin jedna od 14 umjetnica sa albuma „Žene Balkana“ ( „Ako u BiH kažete za nešto da je „projekat“ onda će to vjerovatno da propadne“, objašnjava Amira još jednu „specifičnost Balkana“). „Kod nas ne možemo biti ponosni na ekonomsku situaciju, na činjenicu da je nezaposlenost u BiH 55 procenata i da pola ljudi nema šta da jede. Ne možemo se pohvaliti sjajnim političarima, koji apsolutno ništa nisu uradili u posljednjih 20 godina. Kad neko iz zapadne Evrope pročita ovo kao ključne stvari o jednoj zemlji, nikada ne poželi tamo da kroči. Međutim, kada se, pored silnih problema, nađe prostor za nešto lijepo što dolazi iz naših krajeva onda je to uspjeh. Zato je ovaj festival sjajna stvar da male zemlje predstave svoje ljepše strane u odnosu na ono što se potencira u medijima posljednjih 20 godina“, objašnjava Amira.
Amira Medunjanin iz BiH, Bilja Krstić iz Srbije i Tamara Obrovac iz Hrvatske, tri vrhunske predstavnice tradicionalne muzike sa prostora nekadašnje Jugoslavije, zajedničkim nastupom u Briselu žele da predstave i zajedničku emociju Balkana.
„Merak i sevdah. I to već sve govori. Muzika sa Balkana nosi posebnu emociju i jedan poseban izraz. Neko to može da poredi sa Portugalijom i fadom, ali meni je ovo naše ljepše“, dodaje Bilja Krstić.
Melem za balkanske rane
Sve tri pjevačicekažu da su vezane kako za tradicionalnu muziku cijelog regiona tako i za džez, ali da se ta posebna emocija i unutrašnje iskazivanje istine može najbolje predstaviti na maternjem jeziku:„I tu nastaje komunikacija sa publikom koja ne mora da razumije tekst, ali će razumjeti sve kroz energiju izraza“, objašnjava Krstić. A upravo je ta energija, prema mišljenju i izvođača i publike, ono čime balkanska muzika komunicira sa Evropom i svijetom. „Preblizu smo da bi im bili egzotični, a predaleko da bi bili prepoznatljivi.“, dodaje Tamara Obrovac.
Tri dame i tri vrhunska balkanska vokala nadaju se da im je zajednički nastup na Balkan Trafiku u Briselu samo prvi u nizu, i kažu da pored strane publike imaju šta da ponude i svojim sunarodnjacima:
„I u Beogradu, i u Zagrebu i u Sarajevu ljudi odlično reaguju na sve pjesme sa ovih prostora. Ljudi su željni normalnih priča i pozitivne energije, pogotovo taj naš prostor crne žuči i jada. Sve je naizgled krasno i divno, ali kad se malo zagrebe, svi mi, čini mi se, imamo veliku ranu, bar je ja imam. Treba je nekako zaliječiti, ako ičim onda lijepom muzikom, koja je svakom pod kožom, htio to priznati ili ne. To je dio naših gena“, zaključuje Medunjanin.
