Tijelo djevojčice Maje Milenković (3) pronađeno je u Turijskoj rijeci, na 500 metara od mjesta gdje su upala u rijeku, dok je tijelo dječaka Martina pronađeno kilometar nizvodno od tog mjesta, doznaje Blic.
Tijela djevojčice i dječaka pronašli su ronioci Gorske službe spasavanja.
Brat i sestra su jučer oko 10.40 sati upali u vodu u selu Bankovac kod Aleksinca. U trenutku nesreće su bili s majkom Biljanom (27). Spasilačke ekipe provele su cijeli jučerašnji dan pretražujući korito rijeke, ali bez rezultata.
Do nesreće je navodno došlo dok je majka djece šetala pored rijeke, kada je trogodišnja djevojčica upala u vodu dok je bacala kamenčiće. Majka je pokušala da je spasi ali je i sama upala sa bebom u rukama. Majku je spasio jedan mještanin.
“Nisam ih udavila, pa koja bi majka udavila djecu“, ponavljala je jučer na obali rijeke majka Biljana Milenković (27).
Direktnih očevidaca tragičnog događaja nema, pa je jedina verzija tragičnog nestanka mališana ona koju je majka ispričala policiji.
– Maša je htjela da baca kamenčiće, pa sam je povela do rijeke. Kada je bacila kamen, okliznula se i upala u vodu. Pokušala sam da je izvučem, uhvatila sam je za leđa, ali me je povukla bujica, pa sam i ja upala u rijeku sa Martinom u rukama. Vidjela sam kako voda nosi Martina… Maša je samo viknula “mama” prije nego što je nestala u talasima – priča majka djece Biljana. Iako je niko nije teretio ni za šta, Biljana se u šoku branila da nije odgovorna za nestanak svoje djece.
Uviđaj na mjestu nestanka djece obavila je jučer i policija u prisustvu tužioca.
– Policija je dobila prijavu u 10.40 da je neka žena pala u rijeku i da je spomenula djecu. Upućena je patrola koja je bila u blizini. Ona je ispričala da je sa dvoje djece bila na obali, da je kćerkica upala u vodu i da je želela da pokuša da je spase kada je i sama sa sinom upala u rijeku – kazao je zamjenik komandira policijske stanice u Aleksincu Srđan Tokić.
– Nisam ih udavila, pa koja bi majka udavila djecu?! Da sam htjela da ih udavim, mogla sam ranije to da učinim, ne bih čekala tri godine – rekla je uznemirena majka.
Otac djece Goran Milenković htio je da se ubije kada je čuo šta se desilo.
– Pozvali su me da dođem sa posla, nisu mi rekli zašto. Vidio sam vatrogasce, znao sam da se nešto dešava. Kada sam čuo da su upali u rijeku i da ih je odnijela voda, htio sam da skočim u rijeku da se udavim i ja, ali mi majka nije dala. Da sam bio tu, ja bih skočio u rijeku, možda bih ih spasao… A lijepo sam rekao ženi da ih ne vodi pored rijeke… Planirali smo Martinu da slavimo prvi rođendan i krštenje u junu, a Maši treći rođendan u julu. Šta ću sada, sve sam izgubio? – kroz suze priča Goran.
Komšija iz sela Branko Klain izvukao je Biljanu iz vode, ali djecu nije vidio.
– Čuo sam zapomaganje i pritrčao do rijeke. Vidio sam Biljanu u vodi, ali ne i djecu. Zagazio sam u rijeku pošto sama nije mogla da izađe, voda je bila duboka oko 80 centimetara. Biljana je plakala i vrištala. Bilo je strašno. Taj pogled njen nikada neću moći da zaboravim. Izvukao sam je i otrčao nizvodno da vidim da se djeca nisu zadržala u nekom vrbaku, ali ih nisam vidio – priča Klain.
Milenković, baka nestale djece, grdila je snahu što je djecu dovela do rijeke.
– Kažem joj nemoj, velika je voda, ne prilazi do rijeke. Nisi odgovorna, nemoj pored vode. Nije me poslušala i eto šta se desilo – jada se ona.
