“Od kada je naša Anamaria umrla, ona je polako kopnila. Kazna od deset mjeseci zatvora otvorenog tipa bila je za nju novi šok. Srce to nije izdržalo”, kaže Toni.
Došao je s posla iz Švedske kako bi sa suprugom i petogodišnjim sinom proveo uskrsne praznike.
Česta tema razgovora bila je nepravomoćna presuda za Tomislava Zrnu (23), zbog koje su oboje bili ogorčeni. Nisu imali velika očekivanja, no minimalna kazna ih je dotukla.
Anita se u nedjelju uvečer požalila na bolove u prsima, ali se nisu zabrinuli zbog toga. Ujutro je otišla na posao, presvukla se i srušila na pod nadomak blagajne za kojom je radila.
“Nazvali su me i odmah sam potrčao u dućan. Hitna pomoć je već bila tamo i oživljavali su je gotovo sat vremena. Nije joj bilo pomoći, umrla mi je na rukama”, kroz suze je rekao Toni. Uvjeren je da je njegovoj supruzi srce zakazalo zbog neprežaljene kćeri i preblage presude Općinskog suda u Splitu.
Obiteljska tragedija Vantićevih počela je 8. srpnja 2011. godine, kad je Tomislav Zrno Renault Meganeom pokosio njihovu Anamariju (18) na skuteru.
Pretjecao je kolonu vozeći 50 kilometara na sat brže od dopuštenog. Izgubio je kontrolu nad vozilom, udario u zemljanu uzvisinu uz cestu i okrenuo se na krov. Klizao je gotovo sto metara prije no što je udario Anamariju.
Snažan udarac odbacio ju je na oštre stijene četiri metra ispod ceste, a kaciga joj je odmah odletjela s glave. Pretrpjela je mnogostruke vrlo teške ozljede. Preminula je u bolnici nakon deset dana u komi.
Roditelji su bili ogorčeni što Tomislav nije bio optužen i za nepružanje pomoći, jer joj nije ni pokušao pomoći dok je ležala s licem u moru.
Toni i Anita bili su ljuti na sustav zbog odugovlačenja početka suđenja, prije kojeg Tomislav nije proveo ni dana u pritvoru. Ogorčeni su bili i zato što mu nisu oduzeli dozvolu.
Suđenje je počelo u oktobru prošle godine, a tužiteljstvo je traženih deset mjeseci zatvora povisilo na tri godine. No sud se ipak priklonio prvoj, blažoj kazni. Roditelji se nikako nisu mogli pomiriti s tim da prerano ugasli život njihove kćeri vrijedi tako malo.
Nataložena tuga, razočaranje, bol i nevjerica zbog Anamarijine pogibije tako su, nažalost, uzeli još jednu žrtvu, a Tonija ostavili samog sa sinom.
