Kenan Trebinčević, autor romana “Bosanska lista” (“Bosnia List”), u autorskom tekstu u popularnom magazinu “The Slate” piše o svome traganju za Srbinom Perom koji je spasio njegovu porodicu u ratu u BiH, prenosi Anadolu Agency (AA).
Inače, 33-godišnji Trebinčević već dvije decenije živi u Americi. Njegov roman prvijenac “Bosanska lista”, prije nekoliko dana ugledao je izloge najvećih američkih knjižara od Atlantika do Pacifika, u izdanju globalno poznate izdavačka kuća Penguin.
U tekstu u američkom magazinu Trebinčević piše o 54-godišnjem Peri, Srbinu iz BiH, koji je spasio njegovu porodicu prije 20 godina tokom strašnog rata u BiH.
“Kada je rat na Balkanu počeo 1992. godine, ja sam imao 12 godina i živjeli smo u Brčkom. Gledao sam sa balkona kako moga oca i starijeg brata Eldina stavljaju u autobus sa ostalim muslimanskim civilima i odvede u koncentracioni logor. Moja majka je otišla u obližnju policijsku stanicu gdje je Pero tada radio kako bi razgovarala. Bojao sam se da će moja cijela porodica možda nestati”, piše ovaj bh. pisac.
Naglašava kako je Pero, koji je tada radio kao šef policijske stanice u Brčkom, pomogao da njegova porodica pređe granicu i napusti BiH.
“Pero je nešto napisao na papir koji je moja mama predala čuvarima koji su pustili Eldina i moga oca. Ali pet mjeseci nakon toga opet smo trebali Peru. Iako je Srbin pravoslavac, po drugi put je od etničkog čišćenja spasio moju porodicu koja pripada bosanskim muslimanima. Telefonom je zvao Srbe na granici da nas puste preko granice. Sa sobom smo ponijeli samo mali kofer”, piše Trebinčević.
On napominje kako u svim narodima postoje i loše, ali i dobre osobe koje žele pomoći drugom i drugačijem.
“Pero je bio šef policijske stanice. Ali je u ratu bio još jedan Pero, moj trener karatea. On je čekićem slomio ruke svome kolegi i kasnije ga u ratu i hladnokrvno ubio. I mojoj porodici je taj isti trener karatea došao kući i naredio nam da imamo sat vremena da napustimo kuću ili ćemo biti ubijeni. Pero je inače bio uobičajeno jugoslavensko ime. Ali ja sam poznavao samo dvojicu Pera, ‘lošeg Peru’ i ‘dobrog Peru’”, zaključuje Trebinčević.
Pita se kako se njegov “dobri Pero” osjeća kada zna da njegovi vojnici nisu nikada kažnjeni zbog ubijanja muslimana i katolika na najbrutalniji način zakopavajući ih kasnije u masovne grobnice ili bacajući niz rijeku Savu.
“Hvala ti za sve što si uradio za nas” rekao sam ‘dobrom Peri” tokom razgovora s njim putem interneta.
“Bilo je teško biti hrabar u toj policijskoj stanici. U tom strašnom haosu ja sam izabrao da se ponašam svjesno i da pomognem tvome ocu. Ja ga se sjećam kao nekoga ko je stvarao pobjednike kao atletski trener”, uzvratio je Pero u razgovoru.
Inače, ‘Dobri Pero’ je 1995. godine izbjegao u Beč u Austriji gdje živi sa suprugom koja je muslimanka iz Bosne s kojom se vjenčao u Austriji nakon rata. U razgovoru sa Kenanom priznao mu je da na savjesti nosi žrtve koje su ubijali drugi ljudi u Brčkom, a kojima nije mogao pomoći.
“Dobri Pero nije imao snagu da zaustavi masakre. Ali na savjesti nosi sve ubijene muslimane i katolike. Nikada ga neću zaboraviti, on je spasio moju porodicu. Mislim da je on plementi čovjek zarobljen u izopačenosti koju nije želio”, zaključuje Kenan Trebičnević u autorskom tekstu u popularnom magazinu “The Slate”.
Inače, o Kenanovim autentičnim zapisima iz minulog rata u BiH, već govore i pišu mnogi američki mediji, a neke medijske kuće su ove uzbudljive memoare već proglasile knjigom sedmice.
