Na putu ka selu Kordići u Gračanici kod Bugojna, s desne strane riječice Bunte, na uzvisni od stotinjak metara, nalaze se stijene čiji oblici podsjećaju na ljudska tijela što izaziva čuđenje onih koji ne znaju predanje o Kamenim svatovima.
Tog lijepog oktobarskog jutra hiljadu i neke godine, kaže legenda, svatovi naočitog momka krenuli su po mladu iz susjednog sela. Na putu pregaziše i zamutiše riječicu Buntu na kojoj je jedna starija žena prala veš. Kad je vidjela šta su joj svatovi i konji uradili od bistre vode, klela je svatove riječima “Dabogda vam puti bili pusti, pratio vas vrag i mrak gusti. Kud hodili, staze ne vidjeli, u kamen se hladni pretvorili. Kamenom se okamenili, ko meni vodu zamuti, prokleti im bili puti”.
Svatovi se nisu osvrtali za sobom već su na konjima nastavili prema svom odredištu.
Nakon nekoliko sati, istim putem su se vraćali kući sa lijepom mladom. Zastali su na Bunti, a onda se nebo iznad njih zamračilo i zavladala je potpuna tama u kojoj su se čuli jecaji i plač.
Kad se tama razišla, stanovnici Susida vidjeli su skamenjene svatove. Kad je vidjela šta je uradila, starija žena se bacila u nabujalu Buntu. Njeno tijelo nikada nije pronađeno.
“Ima mnogo sličnih legendi u kojima su svatovi kletvom pretvarani u kamen. Tako u Pruscu imamo legendu o tzv. ‘divojci’ koja govori o ljubavi između momka i djevojke čija majka nije bila za to da joj se kćerka uda. Kad je vidjela da je svatovi odvode, proklela ih je nakon čega su pretvoreni u kamen. Ta dva kamena se danas nalaze na suprotnim stranama rijeke”, kaže za Klix.ba profesor historije Husein Čepalo.
