Dobro, što ovi državni, kapitalistički faktori vole slikati, nego zahvatila epidemija i običan svijet.
Priča mi prijateljica Spomenka Delić Sesar, kako je nedavno u nizozemskom Sassenheimu bila u posjeti komšinici Merimi, ponosnoj baki prvog unuka. I upravo kada je krenula nježno poljubiti bebicu, zazvonio je mobilni.
– Reci Spomenki da dobro izgleda i da pripazi unuka – poručio je dedo Medo, supruzi Merimi. Poslije su mojoj zbunjenoj prijateljici pokazali skrivenu web-kameru i otkrili da ponosni djed sve pomno posmatra na ekranu svog kompjutera i sa radnog mjesta…
Proteklih dana jedno takvo slično privatno videonadziranje dovelo je do ključanja vulkana koji svakog časa može izbaciti uzavrelu lavu rastuće mržnje sa nesagledivim posljedicama za ovaj dio Evrope. Ustvari, sve se posložilo da ne može biti gore. Prvo je najveći islamofob ovog kontineta, “legendarni” Geert Wilders, na nedavnom skupu svojih ultradesnih pristalica u Den Haagu, uzvikivao – želite li da u NL imamo više ili manje Marokanaca? Unisoni odgovor zapjenušanih pristalica Wildersove PVV partije bio je – minder,minder! To manje, manje, kao da je dalo još veća krila žutokosom sijaču usijanih populističkih parola. Kategorično je bučno zaključio – sredićemo to!
Poslije je krenula poplava protesta i tužbi. Danima su hiljade ljudi stajale u redovima pred policijskim upravama podnoseći prijave protiv đavola riječi, koje lako mogu biti uvod u teška djela. Preumorni policijski djelatnici nadležnim pravnim instancama su već uputili preko gotovo šest hiljada kaznenih tužbi protiv Geerta Wildersa. Osumnjičen je za raspirivanje rasne i etičke mržnje, diskrimanciju u zemlji koja drži do jednakosti svojih građana, stoljećima njegujući sukladan život pripadnika više od 180 različitih nacija i religija. Prije nekoliko godina ovaj političar, što magnetski privlači nove glasače, izvukao se na suđenju za vrijeđanje islama kao religije, pljuvanja po proroku Muhamedu i upoređivanjem svete knjige Kur’ana sa Hitlerovim Main kampfom. Oslobađajuća presuda je obražlozena visokim stepenom slobode iznošenje vlastitog mišljenja o bilo čemu, pod uslovom da se ne poziva na progone ljudi i naroda. Da li će Wilders tako proći i na mogućem novom procesu pokazaće vrijeme?
No, dok se oko vođe PVV-a i njegovih poziva nemira javnost uskuhavala u jednom malom mjestu, u nizozemskoj provincija Brabant, dogodio se oružani pokušaj pljačke draguljarnice. U, pretpostavlja se, razmjeni vatre, pale su dvije žrtve, dok je jedna osoba povrijeđena. Bilo bi to još jedno u nizu kriminalnih djela da se nisu počeli otkivati detalji. Prvi rezultati istrage pokazali su da je dvojicu pljačkaša ustrijelila supruga vlasnika juvelirske radnje. Odlučila se na akciju kada je vidjela što se događa na njenim kompjutorskim ekranima. Pratila je živi prenos dramatičnih trenutaka koje je preživljavao njen muž. Zbog ranijih gorkih iskustava sa kriminalcima gazda radnje odlučio se od bandita braniti i videonadzorom. Postavio je u radnji nekoliko kamera. Tog dana, dok je bio za pultovima sa zlatom i dijamantima, upala su, navodno, trojica razbojnika. Odmah su uperili pištolje. Šokiranoj ženi više nije trebalo. Zgrabila je oružje. Uletjela je u lokal i tada se zapucalo sa svih strana. Hrabra dama bila je vještija. Na podu su ostala ležati dvojica mlađih muškaraca, dok je njen suprug bio lakše ranjen u ruku.
Zahvaljujući videokameri, jedan život je, možda, spašen, ali su dva nestala. Javnost se podijelila. Ne samo u Holandiji nego i u okolnim zemljama. Jedni su isticali njenu odvažnost u samoodbrani, drugi je grubo prozivali ubicom. Pakao je nastao, kada se počelo odmotavati da su oba ubijena pljačkasa marokanskog porijekla. Stotine mladih te etničke pripadnosti već danima demonstrira tražeći da žena koja je spašavala supruga i svoju imovinu, suđenje čeka u zatvoru, umjesto na slobodi, kako je to odlučio nadležni tužitelj. Dakako, javio se i Wilders koji još jače tvrdi da je bio u pravu kada je pozivao na smanjenje broja Marokanaca. Kao, do tragedije ne bi došlo, ili bi bila blaža, da je jedan od ubijenih, koji je neprijavljen boravio u Nizozemskoj, bio u “kavezu za ilegalne emigrante”.
Aludirao je tako na nedavno odustajanje Parlamenta Kraljevine od donošenja zakona o proglašenju ilegalnog boravka kaznenim djelom i zatvaranjem lica bez papira.
Marokanska populacija, posebno mladi rođeni u ovom dijelu Evrope, ne uspijevaju da pronađu svoje mjesto u suvremenim društvima najrazvijenijih država Starog kontinenta.
U nesnalaženju sve dublje srlja u kriminal, prijestupe. Nedavno je u Belgiji i Francuskoj objavljeno da muslimani čine 60 posto zatvorenika u tim zemljama. U tome kao da im posredno pomažu i politički glasnogovornici domicilnog stanovništva. Umjesto da se radi na gradnji novih mostova sjedinjenja, ruše se i posljednje slabe ćuprije povezanosti. Države, što predstavljaju ekonomsko jezgro EU, imaće sve veće međunacionalne probleme…
Na kraju ja ponovo o videokamerama, nadzorima. Pitam se šta bi bilo da nije bilo te proklete spravice. Da li bi dva mlada kriminalca, umjesto na groblju, završili iza brave? Koliko danas vrijedi teško narušeni svakodnevni život jedne žene. U trenu je postala i heroj i ubica. Ili, šta dobivamo sve sluđenijim slikanjem svega i svačega? Ovisnici tehnike koju smo izmislili da nam život bude lakši.