Bila je to skoro četverogodišnja blokada, nazvana “Sarajevska opsada”. U trajanu od 1.425 dana, jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja i najduža je opasada jednog glavnog grada.
Za vrijeme opsade prosječno je padalo 329 granata dnevno na Sarajevo. Najviše granata ispaljeno je 22. jula 1993. godine. Tog dana na Sarajevo je palo 3.777 granata, što je ‘crni rekord’, nezabilježen u historiji.
Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. U brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra (IDC), tokom opsade u Sarajevu je poginulo 14.011 osoba, od čega 1.601 dijete. Teže ili lakše je ranjeno oko 50.000 ljudi.
Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije za opsadu Sarajeva proglasio je krivima Stanislava Galića i Dragomira Miloševića. U toku je suđenje Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
U presudi Galiću, sudsko vijeće je ovako opisalo opsadu Sarajeva:
-Opsada Sarajeva, kako je popularno dobila naziv, je bila epizoda tolike ozloglašenosti u sukobu u bivšoj Jugoslaviji da se mora vratiti natrag u Drugi svjetski rat, kako bi se našla neka paralela u europskoj povijesti. Od tada nijedna profesionalna vojska nije provela kampanju neumoljivog nasilja protiv stanovnika europskog grada kako bi ih smanjili do stanja srednjovjekovnog lišavanja u kojoj su bili u stalnom strahu od smrti. U razdoblju pokrivenom u ovoj optužnici, nije bilo sigurnog mjesta za Sarajlije, niti kod kuće, škole, bolnice, od namjernog napada.
Iako je rat zvanično završen potpisivanjem Mirovnog sporazuma u Parizu 14. decembra 1995, Sarajevo je još bilo pod opsadom. Ona je zvanično završena 29. februara 1995. godine.
