U tekstu napisanom povodom 22. marta 2014. godine, Svjetskog dana vode, u kom se govori o njenoj važnosti za Kosovo danas, Koordinator UN-ovih agencija za razvoj na Kosovu Endru Rasel usresredio se na značaj podzemnih izvora vode, koje se “širom svijeta koriste kao primarni izvor, a drugdje kao rezverni izvor vodosnabdjevanja”.
“Pošto zalihe površinskih voda postaju sve manje pouzdane i sve manje predvidljive, stanovnici Kosova se za svoje potrebe sve više oslanjaju na podzemne vode. Trenutno je 45% vode gradskog vodovoda iz podzemnih izvora, a ovdje ne spadaju bunari ili izvori u privatnom vlasništvu.
Premda se čini da je korišćenje podzemnih voda za svakodnevne potrebe savršeno rješenje za problem nedovoljne količine površinskih voda, potrebno ga je dobro urediti ukoliko će da bude održivo. Znanje i razumijevanje sistema podzemnih voda u regionu Balkana su veoma slabi zbog nepostojanja istraživanja u ovoj oblasti. Na Kosovu je takođe urađen je veoma mali broj studija o ovome, uprkos velikoj učestalosti kopanja bunara i korišćenja podzemnih voda u zemlji”, navodi Rasel.
Istraživanja rezervi podzemnih voda u Gnjilanu i Uroševcu i Nerodimlju 2007. godine pokazuju da bi sve veće privredne potrebe za vodom mogle dovesti do pritiska na sistem, dovodeći do mogućnosti negativnog uticaja na akvifere (izdane/vodonosnike – slojeve poroznih stena koje sadrže i prenose podzemnu vodu) i premda sezonsko plavljenje područja igra važnu ulogu u ponovnom punjenju rezervi, ovo takođe dovodi do rizika kontaminacije podzemnih voda, navodi se u Raselovom tekstu uz preporuku da rješenje ovog problema zahtjeva sprovođenje mehanizama bezbjednog plavljenja u ovom području.
“Uznemiravajuće ispitivanje zaliha podzemnih voda za bazu KFOR-a u kampu Bondstil otkrilo je da postoji značajno smanjenje nivoa podzemne vode u periodu od dvije godine, uz mogućnost potpunog presušivanja u narednih pet godina. Čak i uz sve dokaze koje imamo, ograničene kakvi jesu, ukazivanje na hitnost kontrolisanja načina na koji se koriste podzemne vode, problem se i dalje previđa.
Premda smanjenje koričina vode u podzemnim akviferima može uzrokovati ozbiljne geološke štete, dovesti do kontaminacije i vremenom do potpunog nestanka rezervi vode, takođe mogu nastati i momentalnije poteškoće. Smanjenje nivoa vode može postati direktno problematično za korisnike prije nego smanjene količina: što je niži nivo vode, to je više energije potrebno da bi se ona izvukla na površinu, a usled toga povećanje potrošnje energije može učiniti da njeno korišćenej postane finansijski nepraktnično”, navodi Rasel.
“Postoji velika potreba za povećanim ispitivanjem rezervi podzemnih voda, koje su pod većim opterećenjem nego ikada, zbog trenutnih nestašica vode. Ovo ispitivanje će pomoći da se na osnovanim informacijama uredi i adekvatno zaštiti korišćenje podzemnih voda za stanovnike Kosova.
“U međuvremenu, mogu se primjeniti tehnike dobrovoljnih ograničenja u korišćenju i distribuciji vode”, predlaže Rasel. “Time što ćemo biti promišljeni u pogledu vode koju crpimo iz zemlje i crpeći je onim stepenom koji omogućava obnavljanje rezervi, možemo i dalje koristiti respoložive podzemne vode kao rezervni resurs vodosnabdjevanja. Shvatanje podzemnih voda kao privrednog resursa i ujedinjavanje u njegovoj zaštiti može pospješiti saradnju koja će nam pomoći da postanemo fleksibilniji i otporniji na predstojeće pogoršanje klimatskih promjena.
U poslijednje dvije godine na Kosovu je bilo manje padavina nego obično, bilo kiše ili snijega. Kao rezultat toga resursi površinskih voda su zaista ugroženi ali se malo pažnje posvećuje podzemnim vodama. Vlasti (kako lokalne tako i centralne) i partneri već preduzimaju mjere u vezi sa povećanjem rezervi izvora površinskih voda za region Prištine.
22. marta, na Svjetski dan vode, jedino je primjereno preispitati neke od opštih politika korišćenja kako površinkih tako i podzemnih voda na Kosovu, imajući u vidu održivost. Svaka kap vrijedi!”, zaključuje Rasel.
