Bill Gates. Mark Zuckerberg. Leonardo Del Vecchio. Li Ka-shing. Ingvar Kamprad.
Naveden je samo mali broj ljudi koji su bez završenog fakulteta i sa svojih deset prstiju uspjeli osnovati kompanije koje su im donijele milione, pa čak i milijarde dolara. Bez veza i uplitanja utjecajnih članova porodice, bez odgovarajuće stranačke ili neke druge knjižice. Nisu kupili radna mjesta niti imaju ‘odgovarajuća’ imena. Neki su napustili studije, a neki nisu ni imali mogućnost da završe srednju školu. Ono što krasi sve njih je želja za radom, nadogradnjom i uspjehom.
Poražavajuća je statistika da je u Bosni i Hercegovini u mjesecu januaru bilo 39.712 nezaposlenih osoba sa visokom stručnom spremom. U Hrvatskoj je, prema posljednjim podacima, nezaposleno 24.576 osoba sa završenim fakultetom, magistarskom diplomom ili titulom doktora nauka, a takvih je u Srbiji, zaključno s februarom, bilo 64.094 ljudi.
Ovi podaci jasno pokazuju da diploma neke visokoškolske institucije ne garantira posao i postavljaju pitanje je li danas, uopće, potrebno provesti četiri ili više godina pokušavajući doći do potvrde o visokostručnoj kvalifikaciji da bi se osigurao siguran i prosperitetan posao.
Veliki i priznati univerziteti kao što su Massachusetts Institute of Technology i Harvard te mnogi drugi nude besplatno svoja predavanja i drže online instrukcije sa mogućnošću komuniciranja sa nastavnim osobljem i drugim studentima.
U regiji se po pristupačnim cijenama organiziraju stručni kursevi iz oblasti grafičkog dizajna, programiranja, umrežavanja i svih onih oblasti za koje je nekada trebalo završiti fakultet da bi se stekla znanja koja se danas, zahvaljujući internetu, mogu naučiti iz vlastite sobe.
Onima kojima novac predstavlja prepreku za dostizanja certificiranog Cisco, Microsoft ili nekog drugog stručnjaka dostupne su stručne knjige koje se u knjižarama i na buvljacima mogu naći za nekoliko desetaka eura. Mnogi će člansku iskaznicu biblioteke zamijeniti svakodnevnom posjetom brojnim torrent-stranicama na kojim se može naći gotovo sve. Raširena specijalizirana online zajednica na forumima, blogovima, YouTube kanalima i sl., svakodnevno nudi nova znanja i pomoć na koju studenti nerijetko čekaju mjesecima da bi je dobili od svojih profesora i asistenata, da mnogi jednostavno odustaju od studija.
Ako se izuzmu akademski krugovi, medicina i usko specijalizirane tehničke grane industrije, čini se da je svijet prepun mogućnosti za samouke mlade ljude koji nemaju odgovarajuće papire, ali posjeduju konkretna znanja i želju za učenjem. Pitanje je – je li takva situacija i na Balkanu i koliko mladi, zaista, cijene fakultetsko obrazovanje.
“Istraživanja jasno pokazuju da je fakultetska diploma uglavnom prestala biti ‘jamac zaposlenja’, na način kako je to bila u većem dijelu druge polovice 20. stoljeća”, kazao je Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske.
“Ipak, unatoč činjenici da se u javnosti nerijetko pojavljuje teza da ‘fakultet više nije bitan’, statistički promatrajući većinu meni poznatih europskih tržišta rada, osobe s visokim obrazovanjem, generalno gledajući u usporedbi s ostatkom radne populacije kraće čekaju prvi posao, u manjem su riziku od dugotrajne nezaposlenosti te prije nalaze zaposlenje koje bismo mogli okarakterizirati kao ‘kvalitetno’ (u smislu primanja, mogućnosti stalnog usavršavanja, godišnjeg odmora, stabilnosti radnog mjesta).”
Hrvatska od početka krize 2009. bilježi najoštriji rast nezaposlenosti mladih sa završenim visokim obrazovanjem, no to je prvenstveno zbog (relativno) niskog broja nezaposlenih unutar te grupe u razdoblju prije krize”, kaže Buković.
Važnost praktičnih vještina
Edina Šehović sa bh. portala za zapošljavanje Posao.ba kaže da prema njihovom iskustvu “kandidati koji posjeduju određeno radno iskustvo iz oblasti za koju je raspisana radna pozicija imaju prednost u odnosu na one kandidate koji posjeduju diplomu koju zahtijeva raspisana pozicija, ali nema odgovarajuće radno iskustvo. Poslodavcima su, ipak, važnije praktične vještine, jer znaju da će na takvog kandidata potrošiti manje vremena za obuku i podučavanje radnim procesima”.
S Posao.ba naglašavaju da se svi poslodavci ne vode ovom politikom.
“Ima i onih koji vrlo rado ulažu u kadar bez odgovarajućeg radnog iskustva, ali odgovarajućeg obrazovanja, kako bi takvog kandidata trenirali i obučili prema standardima vlastite kompanije, znajući da će u budućnosti taj kandidat obavljati radne procese u skladu sa radnom kulturom i specifičnim zahtjevima te kompanije”, dodala je Šehović.
Uz izmjene sistema obrazovanja, razne privatne fakultete te stalne skandale o korupciji i nepotizmu na univerzitetima u regiji, upitno je koliko je diploma kao neki garant znanja izgubila na svojoj vrijednosti i koliko poslodavci, uopće, cijene današnje diplome.
Buković smatra da je teško govoriti o poslodavcima kao jednoj homogenoj grupi, jer je potražnja za radnom snagom po pravilu uvjetovana tipom poslovnog procesa. Također, treba razlikovati ono što poslodavci govore i šta u praksi rade, mišljenja je Buković.
Kazao je: “Premda ćete među njima često čuti kako ‘današnji fakulteti ništa ne vrijede’, mnogi od njih u praksi obično (često i isključivo) zapošljavaju kandidate s visokim obrazovanjem, neovisno o tome zahtijeva li radno mjesto takvu kvalifikaciju. U MMH-u ne gledamo blagonaklono na takav diskurs”.
Zebnju za ovakav vid edukacije predstavlja i pitanje napredovanja u karijeri, odnosno hoće li nedostatak diplome usporiti ili u potpunosti obustaviti penjanje ka vrhu neke kompanije.
Napredak i bez diplome
Matej Čiča, programer i developer sa više od tri godine rada u ‘struci’, nije imao loših iskustava zbog nedostatka klasičnog visokostručnog obrazovanja.
“Po mojim dosadašnjim iskustvima, prilika za napredovanje se pruža svima jednako, bez obzira na diplomu. Napredovao sam jednako dobro kao i kolege koje imaju završen fakultet. Čak sam u jednoj od firmi u kojima sam radio napredovao puno brže od kolega koje su tada već imale diplomu, a svjedok sam da i pojedine kolege koji nemaju završen fakultet napreduju brže od onih koji imaju. Prema tome, mogu zaključiti da je poslodavcu bitnije znanje, nego diploma, odnosno titula”, rekao je Čiča.
Kako kaže, bazno znanje je stekao na fakultetu, ali se usavršavao putem stručnih knjiga, video tutorijala dostupnih na internetu, razmjenom iskustava sa kolegama te putem stručnih konferencija. Ipak, fakultet planira završiti zbog vlastite satisfakcije.
“Mislim da sa završenim fakultetom i dobijanjem diplome se ništa značajnije neće promijeniti što se tiče samog mog napretka u poslu i pozicije. To zavisi isključivo od mog angažmana i ambicija. U IT-branši danas ima puno ovakvih primjera. Mogao bih nabrojati sigurno sedam-osam ljudi, koji su moji bliski prijatelji i kolege, koji zarađuju više od ljudi koji imaju završene fakultete, a u istoj su branši. Dosta njih se nalazi na boljim pozicijama, pa čak i unutar iste firme, i prije su napredovali”, rekao je Čiča.
Iako se diploma cijeni, iskustva portala Posao.ba pokazuju da poslodavci po automatizmu neće odbiti kandidate bez odgovarajućeg zvaničnog obrazovanja, prije svega za pozicije za koje nije neophodno stručno-tehničko znanje.
Uskladiti obrazovni sistem s tržištem rada
“Većina naših klijenata u oglasima pokušava naglasiti da prednost daju kandidatima koji imaju obrazovanje i prethodno iskustvo srodno sa oglašenom pozicijom, međutim u razgovoru sa njima ispostavi se da će oni dati priliku svakom kandidatu koji ima druge predispozicije važne za obavljanje oglašene pozicije. Najčešće naglašavaju da školovanje ne smatraju odlučujućim faktorom jer, nažalost, formalno obrazovanje ne proizvodi kadrove sa neophodnim predznanjem za obavljanje posla, već sa teorijskim znanjem koje, također, u potpunosti ne odgovara svakodnevnim izazovima sa kojima će se kandidati susretati”, pojasnila je Edina Šehović.
Što se tiče potrebe za stjecanjem visokoškolske diplome, odnosno značaja klasičnog obrazovanja, statistički podaci idu u prilog VSS spreme.
Šehović navodi: “Ukoliko pogledamo statistiku iz prošle godine, može se uočiti da je i dalje najveći broj oglasa namijenjen kandidatima sa visokom stručnom spremom, tako da ne bi bilo argumentovano tvrditi da visoko obrazovanje gubi na značaju, nasuprot specijalizacijama i kursevima”.
“S druge strane, ukoliko pogledamo omjer deficitarnih i suficitarnih kategorija poslova na tržištu, smjernica čelnicima obrazovnih ustanova naše zemlje bi mogla biti da povedu više pažnje na usmjeravanje mladih ljudi da se obrazuju u onim oblastima za koje postoji stvarna potreba za kadrovima na našem tržištu”, dodaju s Posao.ba.
Skrenuta je pažnja na to da istraživanja pokazuju kako su kandidati sa znanjima dobijenim korištenjem online predavanja, raznih tutorijala i slično veoma cijenjeni zbog samoinicijative i ambicija koje mogu biti krucijalne u svakodnevnom radnom okruženju.
