Pošto smo definitivno shvatili da se, zbog samovoljnih odluka vrhuške vlasti, naša zemlja našla u potpuno bezizlaznoj situaciji riješili smo da obnarodujemo.
Misleći da činimo pravu stvar, svojevremeno smo povjerili praktično neograničenu vlast nad Republikom Srpskom čovjeku sumnjive reputacije, ograničenih sposobnosti, bez neophodnog životnog i profesionalnog iskustva i tako predodredili degradaciju svih institucija koje sada služe isključivo za obnovu dekora i istovremeno očuvanje postojećeg režima autoritativne kleptokratije.
Mi tvrdimo da u Republici Srpskoj postoji lice koje u svojstvu glavnog arhitekte, staratelja i čuvara vladajuće društveno – političke konstrukcije, već duže vremena sistematski uništava našu zemlju.
To lice se zove – Milorad Dodik. Mi tvrdimo da nikakve suštinske reforme u Republici Srpskoj nisu moguće, dok je Milorad Dodik taj koji posjeduje realnu vlast u zemlji.
Mi tvrdimo da je moguće demontiranje Dodikovog režima i postavljanje zemlje na kolosjek demokratskog razvoja, tek pošto se od Dodika oduzmu sve poluge vlasti.
Mi tvrdimo da je baš Dodik taj koji se, tokom svih ovih godina svoje vladavine, pretvorio u simbol okrutnosti uperene prema sopstvenom narodu.
Njegovo ime je postalo simbol ove korumpirane i nepredvidive zemlje, zemlje siromašnih i obespravljenih građana, zemlja bez ideala i budućnosti. Zemlje koja je danas, neposrednom zaslugom Dodika i njegovih pomagača, nemilice gurnuta da padne licem u blato.
U blato prezira bez, ne samo osnovnih ljudskih prava, već i prava na sam život.
U blato neiskrenih i jalovih imitacija državnih i političkih institucija, koje se nižu od fantoma po imenu SNSD, pa do dodikarizma.
U blato medijskog mračnjaštva, koje nagriza razum i duše ljudi i pretvara narod u neduhovnu i amoralnu gomilu. U blato totalnog lopovluka i korupcije,koje se sliva sa samog vrha državne vlasti.
Bez Dodikovog višegodišnjeg pregalaštva danas ne bi bilo finansijskih imperija u vlasništvu raznih Stankovića, Radišića, Draškovića, Čičića, Škrbića…, ljudi iz njegovog najbližeg okruženja, niti bi bilo parazitarirajućih javnih preduzeća, tih crnih rupa naše ekonomije, kojima rukovode njegovi partijski drugovi i drugarice.
Već odavno nikoga ne čudi nesposobnost Dodika da misli strateški. On prosto nije obdaren sposobnošću da gleda u budućnost.
On ne ume ni da pokuša da vidi kako će svijet izgledati kroz deset ili petnaest godina i da procjeni kakvo će biti mjesto Republike Srpske u svijetu koji se tako brzo mijenja.
On nije sposoban da ocjeni realne opasnosti i uoči rizike kojima se zemlja izlaže, a to znači da nije u stanju da učini pravilan izbor mogućeg smjera kojim treba da se krećemo i da na tom putu prepozna potencijalne saveznike ili protivnike.
O Dodikovom nerazumjevanju onoga što nas čeka u budućnosti svjedoči i njegova manijakalna strast ka iniciranju skupih i besmislenih projekata koji su apsolutno štetni za zemlju u kojoj ljudi žive ispod linije siromaštva.
Očigledno je da se Dodik dobrovoljno nikada neće odreći vlasti, a njegova tvrda odlučnost da doživotno vlada ne proističe toliko iz želje za vlašću, koliko iz straha od odgovornosti za sve što je učinjeno.
Za narod je ponižavajuće, a za Republiku Srpsku krajnje opasno i razočaravajuće imati takvog vladara.
To je krst koji nećemo moći još dugo da nosimo.
Opšti svenarodni zahtjev treba da bude sljedeći apel: Dodik mora da ode!
Pozivamo sve slobodne građane, intelektualce i javne ličnosti da se priključe ovom Proglasu i podignu glas u odbranu Republike Srpske.
Nije sve crno kao što izgleda
