Duša Ismajila Guberinića je našla smiraj. Šestogodišnje dijete iz Bijelog Polja je 15.09.2013.godine pedesetak metara od kuće prelazeći ulicu zadobilo smrtonosne povrede, a Nenad Zečević, osoba koja je skrivila nesreću je slobodan, jer crnogorsko pravosuđe nije pronašlo elemente krivične odgovornosti.
Na čudnim temeljima se gradi pravosuđe u Crnoj Gori.
Da je Ismail bio Jovan? Osvjedočili smo se koliko vlasti u Crnoj Gori mogu nisko da padnu u kršenju i negiranju ljudskih prava, ali da mogu lažirati, ignorisati, ne uvažavati izjavu svjedoka i oglušiti se o smrt šestogodišnjeg dječaka Ismaila Guberinića je ispod i njihovog nivoa. Ako je i od njih previše je. Pitamo se, da li bi tako bilo da je umjesto Ismaila bio Jovan?
Trebalo bi da im “čestitamo” na hrabrosti, jer baš je potreba hrabrost da bi se ovako ponašalo tužilaštvo i sud. Pravnici bi se dobrano mogli pozabaviti ovim slučajem, ali i svaki normalan čovjek bi se trebao da zapita “kuda plovi ova lađa”, kakvi ovo kormilari veslaju na putu za evropsku uniju? Poznat je nama odnos crnogorskih vlasti spram Bošnjaka i njihovih prava u ovoj ‘junačkoj’ zemlji. Davno su oni odguslali Povelju ugrožavanja temeljnih prava bošnjačkog naroda koji živi na tom geografskom prostoru. Osvjedočili smo se koliko vlasti u Crnoj Gori mogu nisko da padnu u kršenju i negiranju ljudskih prava, ali da mogu lažirati, ignorisati, ne uvažavati izjavu svjedoka i oglušiti se o smrt šestogodišnjeg dječaka Ismaila Guberinića je ispod i njihovog nivoa. Ako je i od njih previše je. Pitamo se, da li bi tako bilo da je umjesto Ismaila bio Jovan? Da li bi tada bili isti aršini? Da li bi u takvom slučaju bilo elemenata krivične odgovornosti? Mislimo da bi… Kako jedna država može sebi da dozvoli takav odnos prema čovjeku? Kako se u jednoj državi na očigled međunarodne zajednice mogu javno i bez posljedica kršiti prava čovjeka? Zar ožalošćenim roditeljima nije i previše boli naneseno, treba ih dotući nepravdom. Dovesti ih u situaciju da krivca za smrt svog djeteta traže protestom koji je održan 7. marta u Bijelom Polju. E baš si “časna” Crna Goro. Pokazala si da ti je obraz davno đon postao. Od časti i junaštva kojim se kitiš ostao je još koji ep u zabiti Durmitora da ga guslaju oni što su po Bosni genocid činili. Nemaš ti Crna Goro ni časti ni obraza. Nisi nikad ni imala. Ne može se čast graditi na temeljima genocidnih epova. Ne možeš jadna u Evropu na krvi nedužnog djeteta i suzama uplakanih roditelja, kojima su tvoje sudije i tužioci uzeli osnovno pravo da se krivac izvede pred lice zakona. Ne znaš ti Crna Goro šta je pravda, pa da te podsjetim “Pravda je i koncept pravičnog i moralnog postupanja prema svim osobama, bez obzira kako se zovu i iz kojeg naroda potiču posebno u zakonu. Na pravdu se često gleda kao na stalni napor da se čini ono što je ispravno”.
Crnogorsko sudstvo i tužilaštvo prikriva zločin: Ismailov otac Samir sa invalidskih kolica traži pravdu za svoje dijete koje je usmrtio Nenad Zečević.
Ne činiš Crna Goro ono što je ispravno, igraš se s najvećom vrijednošću, a to je život. Maćeha si postala onima koji su bili ključ tvoje nezavisnosti. Zaboravila si “junačka zemljo” da su ti Bošnjaci donijeli državnost. Zaboravila si je obraza nemaš. Nisi ga nikad ni imala. Nećeš ga nikad ni imati dok se tako odnosiš i prema ubijenom djetetu. Kako vas nije sramota, da ste dozvolili da ljudi na ulici traže pravdu koja im zakonom pripada… Ima pravde… Mora je biti…Ismail je već pravdu osjetio… On je otišao gdje su duše smirene…Ali gdje ćete vi? Gdje će vaše duše? Kako ćete Ismailu pred oči? Kako ćete mu reći da niko nije kriv što je njegov život prekinut tako rano? Kako ćete se opravdati što niste istragu proveli po zakonu? Kako ćete mu objasniti da ste njegove uplakane roditelje natjerali na ulicu da tamo traže pravo i pravdu i time im zadali još veću bol. Sve ćete ovo morati da objasnite Ismailu. Sve… Morat ćete žrtvama genocida obijasniti šta je sa zločincima iz vrha crnogorske vlasti koji su sa balkanskim kasapinom Miloševićem organizirali agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima, hapšenje bošnjačkih prognanika i njihovu deportaciju i likvidaciju, Bukovicu, hapšenje i na smrt premlaćivanje sandžačkih prvaka u policijskoj akciji „Lim“… I još mnogo toga… Jer smrt nije kraj…
