Svemir je jedan od najmisterioznijih pojmova za čovjeka i, iako postoje institucije koje ga istražuju, uvijek će postojati i beskrajni prostor sa još neotkrivenim nebeskim tijelima i pojavama koje će nas opčiniti svojim nestvarnim karakteristikama.
NASA je izvor nevjerovatnih činjenica u vezi sa ovim prostranstvom i svako njihovo istraživanje otkriva nam nove informacije.
Neutronske zvijezde su zvjezdani ostaci koji nastaju usljed supernove, odnosno usljed eksplozije zvijezde koja izbacuje ogromnu energiju za izuzetno kratak vremenski period. Ono što je fascinantno kod neutronskih zvijezda je brzina njihove rotacije, koja u zavisnosti od uslova može da iznosi od 60 do 600 obrta u sekundi.
Zvučnim talasima potreban je medij kojim će “putovati”, ali kako u svemiru nema atmosfere ne postoji ni mogućnost prenošenje zvuka, pa je u ovom prostoru uvijek sablasno tiho.
Ne postoji podatak o tome koliko zvijezda postoji u svemiru, ali su na tu temu više puta rađene kalkulacije koje se pretpostavljaju u odnosu na sigurne podatke. NASA je pokušala da izvede pretpostavku o broju zvijezda koristeći procjenu njihovog broja u našoj galaksiji, ali konačan odgovor je zilion, što predstavlja nebrojiv izvnos.
Međutim, Nacionalni Univerzitet u Australiji izračunao je okvirnu cifru od 70.000 miliona miliona miliona zvijezda, što je i dalje samo pretpostavka.
Kako ni Mjesec nema atmosferu, na njemu ne postoji vjetar koji bi mogao da obriše ljudski trag, što znači da otisci stopala astronauta koji su zakoračili na Mjesec neće biti obrisani najmanje 100 miliona godina.
Iako je za čovjeka ovo vremensko ograničenje nepojmljivo, ono ipak postoji. Iako će otisci ostati dugo na Mjesecu, oni će ipak nekada nestati, jer se Mjesec nalazi u dinamičnom okruženju i često je “bombardovan” mikrometeoritima, što ipak dovodi do nekih promjena, ali veoma sporo.
Sunce je toliko gusto da obuhvata 99 odsto cjelokupnog solarnog sistema. Ono svake sekunde oko 600 miliona tona vodonika proizvodi u helijum, što znači da se oko 4 miliona tona ove materije pretvara u energiju kao sporedni proizvod.
Solarna tehnologija na zemlji koristi tek 0,10 odsto svjetske energetske potražnje. Ima više faktora za ovu neiskorišćenost, a neki od njih uključuju i to koliko zemljišta je potrebno da se iskoristi za solarne panele da bi energija bila dovoljna za potrebe cijele populacije, zatim koliko je tehnologija pouzdana tokom lošeg vremena ili noći, a zatim i koja je materijalna vrijednost naprednije tehnologije.
Ukoliko bi se u svemiru dodirnula dva parčeta iste vrste metala, ona bi se spojila i ostala trajno povezana. Ovaj efekat se naziva hladno zavarivanje i ono se dešava zbog toga što ne postoji vazduh koji bi ih održavao razdvojenima.
Najveći asteroid ikad zabilježen je komad svemirskog kamena po imenu Ceres. Njegov prečnik iznosi skoro 1.000 kilometara, a njegova površina je približno jednaka površini Indije ili Argentine.
