Zvijezda njemačkog bundesligaša Hoffenheima bila je veoma interesantan sagovornik Nijemcima, a evo i zašto.
“Tek sam završio prvi razred kada je rat počeo. Morali smo pobjeći. Ne sjećam se baš najbolje tog vremena, ali znam da je mora porodica morala ili pobjeći ili ostati i boriti se za život”, priča Salihović.
“Mnogi članovi moje familije su došli u Berlin, što je i meni pomoglo da se brzo adaptiram. Brzo sam naučio njemački jezik i sve je išlo lakše”.
“Uvijek sam volio igrati fudbal”.
“Mnogi ljudi sa običnim poslovima misle o fudbalerima kao momcima koji igraju i zarađuju mnogo. Međutim, mi se mnogo toga odričemo. Naporno radimo. Nalazimo se pod velikim pritiskom. Nije to tako kako izgleda”, rekao je, između ostalog, Salihović.
“Plasman na SP u Brazil je bio nevjerovatan. Osjetio sam nevjerovatnu solidarnost u cijeloj Bosni. Više od 50.000 ljudi nas je dočekalo u Sarajevo.”
“Moji su roditelji plakali kad smo izborili plasman u Brazil. To je za moju domovinu strašan uspjeh”, dodao je Salihović.
