Upravo tako, nakon dijagnoze o kanceru i teških hemoterapija, Olgin glavni oslonac su bili nepokolebljiva vjera i osmijeh na licu. Taj put nije bio lagan, ali je ova hrabra žena, uprkos obeshrabrujućim dijagnozama, izašla kao pobjednica iz teške životne bitke.
Poslušajmo njenu ispovijest:
„Prije osam i pol godina ljekari su ustanovili da bolujem od raka i da mi nema spasa. To su svojim dijagnozama potvrdili i stručnjaci s klinike Mayo. Bila sam mlada i nisam željela da umrem.
Nazvala sam svog dugogodišnjeg ljekara iz Kelloga, i s suzama u očima i plačnim glasom mu saopćila vijest o svom teškom stanju. Odgovorio mi je pomalo nervozno i prijekorno:
‘Zašto se tako ponašaš? Zar si se predala? Nema sumnje da ćeš umrijeti ako budeš plakala i žalila samu sebe. Znam da ti nije lako, ali plač ti neće nimalo pomoći. Pogledaj istini u oči i prestani da misliš na smrt. Tek ćeš onda moći da se boriš.’
Nakon tog telefonskog razgovora, obećala sam sebi da poslušati njegov savjet. Rekla sam sebi: ‘Zaklinjem se da ću prestati da mislim na smrt! Zaklinjem se da ću prestati da plačem! Obećavam da ću poduzeti sve što je u mojoj moći da pobijedim ovu bolest! Zaklinjem se da ću živjeti!’
Uobičajeno vrijeme zračenja u uznapredovalim slučajevima kao što je bio moj, iznose po deset minuta dnevno tokom trideset dana. Mene su čitavih četredeset i devet dana zračili po četrnaest i pol minuta dnevno. Kosti na mom omršavjelom tijelu su se isticale kao na kosturu, noge su mi bile teške kao da su od olova, ali sam odlučila da se ne brinem. Prestala sam da plačem. Umjesto toga, prisiljavala sam sebe na smiješak.
Svakako, sam osmijeh često nije dovoljan bez poduzimanja adekvatne terapije. Međutim, iz mog iskustva znam da dobro raspoloženje i optimizam pomažu organizmu u borbi protiv bolesti.
Ja sam pobjedila rak
Zahvaljujući borbenim, izazovnim riječima dok ljekara, nikad se nisam osjećala zdravijom, nego tokom te dvije godine dok sam se borila s bolešću.
‘Pogledaj istini u oči i prestani da misliš na smrt. Tek ćeš onda moći da se boriš.’
