Švicarska je za mnoge Nijemce još uvijek omiljena zemlja za godišnje odmore. Međutim za brojne Nijemce ta zemlja postaje i omiljena destinacija za rad. To je moguće bez ikakvih većih problema, iako Švicarska nije članica Evropske unije. Jer, ta zemlja je 1999. s EU-om sklopila sporazum o slobodnom kretanju i radu građana Unije. To znači da EU građani od tada smiju bez ograničenja preseliti se u Švicarsku i raditi u toj alpskoj zemlji. I upravo taj aspekt je sada u fokusu diskusija.
Nacionalistička švicarska Narodna stranka (SVP) je glavna zagovornica “Inicijative protiv masovnog doseljavanja” u tu zemlju. Oni tvrde kako je od šezdesetih godina prošlog stoljeća u prosjeku godišnje dolazilo oko 80 hiljada stranaca u zemlju koja ukupno broji 8,1 miliona stanovnika. A na u nedjelju okončanom referendumu se 50,3 posto građana Švicarske izjasnilo za podršku to inicijativi.
“Inicijativu smo pokrenuli u duhu činjenice kako je to sad prevršilo svaku mjeru”, tvrdi predsjednik Narodne stranke, Toni Brunner. “Imamo previše doseljenika. Našom inicijativom Švicarska treba povratiti sposobnost upravljanja nad samom sobom, da se sama može ograničavati i da može provesti veću selekciju na tržištu rada.”
Dopredsjednik iste stranke, Christoph Blocher podsjeća kako je već 23% stanovništva Švicarske stranog porijekla, a bez njih bi, kako kaže, bilo mnogo bolje. “Svi problemi koje imamo se mogu svesti na taj problem doseljenika. Nedostatak prostora, nedostatak stanova, sve niže plate, problemi sa školstvom. Kod nas puca po svim šavovima”, tvrdi Blocher.
“U Švicarskoj mnogi teže rasizmu”
Najveći dio ostalih političkih stranaka u Švicarskoj ne podržava ovaj referendum, ali i njihovim čelnicima je jasno da nije mali broj Švicaraca koji bi se mogli složiti s takvim nacionalističkim stavovima. “Previše ljudi u Švicarskoj su tendencijalno rasisti”, objašnjava Andesas Gross, zastupnik Socijaldemokratske stranke Švicarske u nacionalnom parlamentu.
On poznaje probleme svojih sugrađana kad traže stan koji mogu platiti ili posao od kojeg mogu živjeti, ali ipak tvrdi: “Mnogi Švicarci su zabrinuti, a što im bolje ide, to ih muči više briga”, kaže Gross. On nema razumijevanja za to “gunđanje” ili pak inicijativu da se smanji broj stranih radnika. “Nama i ide tako dobro kao što nam nikad nije bilo zato jer to možemo zahvaliti ljudima koji ovdje rade.”
Ipak, mnogi koji žive i rade u Švicarskoj odlično osjećaju tu “nevidljivu granicu” prema “pravim” Švicarcima. To se ne odnosi samo na doseljenike iz razmjerno siromašnih zemalja, nego je i mnogo Francuza i Nijemaca koji rade u Švicarskoj i koji su u najboljem slučaju dočekani s tolerancijom – ali ništa više od toga.
Sporazum i drugi, mnogo važniji sporazum
Ali i ti građani Europske unije se u Švicarskoj nalaze slijedom sporazuma kojeg je Švicarska potpisala s Evropskom unijom. Tačnije, riječ je paketu od sedam sporazuma gdje je sloboda kretanja i zapošljavanja tek jedan od njih. Ako pak Švicarska jednostrano suspendira tu dozvolu doseljavanja i zapošljavanja građana Evropske unije, onda automatski izvan snage stupaju i svi ostali dogovori. A jednog od njih se Švicarska teško može odreći: sporazum o slobodnom protoku roba i usluga.
Drugim riječima, ta “Inicijativa protiv masovnog doseljavanja” je direktno povezana s sporazumom kojim se Švicarskoj otvara tržište Evropske unije s njenih 500 miliona potrošača. Bez tih povlastica za švicarsku robu toj zemlji bi išlo kudikamo gore nego što joj sad ide, jer oko 60% izvoza Švicarske odlazi u Evropsku uniju.
