Titovi bliski saradnici su bili ljubomorni na Jovanku i oni su ih udaljili. Da bi njega “zaštitili” maknuli su je od njega i to im zamjeram, prisjeća se danas Ivan Ivković.
Tito je bio džek. Bio je čudovit, dobra duša, pametan, a volio se i zafrkavat. Lijepo se slagao s Jovankom.
Besramno su njegovali svoju ljubav i međusobno se poštovali. Rado je on nju imao. No, Titovi bliski saradnici su bili ljubomorni na Jovanku i oni su ih udaljili. Da bi njega “zaštitili” maknuli su je od njega i to im zamjeram, prisjeća se danas vremešan Ivan Ivković (80) koji je trogodišnji vojni rok od 1953. do 1956. godine služio kao ronilac na Titovoj ratnoj mornarici na školskom bordu Galebu.
“Bilo je lijepo, nikada mi nije bilo ljepše u životu nego tada. Kao mineru mornaričke posade, dužnost mi bila provjeravati sigurnost broda i podmorja. Moje borbeno mjesto je bilo uz njegovu kabinu. Kada bi se probudio šetao je palubom i satima sjedio na pletenoj fotelji. Volio je svoje mornare, a rado je zaigrati i pikado. Tada smo svi navijali za njega. Sjećam se da je jednom na moru ugledao ribiče i tražio da mu pripremimo gliser. Vozio je kao pravi pomorac. Došao je do ribara i poveo ih na gliser i dovezao na Galeb. Svaki od njih je nosio košaru riba. Tito mi je kazao: “Ivo plati tri dolara ovim ribarima. Ja sam ti neki predsjednik i nemam dinara u džepu”, prisjeća se Ivan.
Dao je svakom ribaru po šteku cigareta Jugoslavija što je u ono vrijeme bila ozbiljna vrijednost. Prisjeća se i kako je uvijek za svoju Jovanku govorio da je tvrdoglava Ličanka, a on ga je dobro razumio jer je i njegova supruga bila iz istog kraja.
“One su jakog karaktera, no kada vole – vole”, zaključuje Ivica. Govori da je s Titom i Galebom oplovio velik dio svijeta, a posebno mu se u pamćenje urezalo najduže Titovo putovanje – u Bombay u Indiju i Burmu. Kaže da je Jovanka vrlo rijetko putovala s Galebom, te da je s Titom išla jedino u Kairo u Egipat.
Isplovljavali smo iz Rijeke. Ispratilo nas je “more” naroda. Djeca su dovikivala: ‘Tito donesi nam kokosove orahe’.
