‘Ljekari zaljevskih zemalja su užasnuti načinom na koji su Iranci ovo dopustili’, kaže za Foreign Policy Soraya Tremayne sa Univerziteta Oxford, profesor i stručnjak za plodnost u Iranu.
‘Oni kažu da to nikada ne bi dopustili u svojoj zemlji’, dodaje Tremayne.
Iran, kao i druge bliskoistočne zemlje, ima veoma visoku stopu neplodnosti. Prema rezultatima istraživanja koje je provela jedna od vodećih klinika u liječenju neplodnosti, više od 20 posto iranskih parova ne može imati djecu. Upoređenja radi, globalna stopa neplodnosti se kreće između 8 i 12 posto. Stručnjaci vjeruju da je to zbog učestalosti brakova između rođaka.
‘Muška neplodnost je skrivena priča o Bliskom istoku’, kaže Marcia Inhorn, medicinska antropologinja i stručnjakinja za potpomognutu oplodnju u regiji sa Univerziteta Yale. Potrebno je liječiti neplodnosti u Iranu više nego ikada.
Ipak, pritisak na bračni par, a posebno na ženu, ostaje snažan, piše Foreign Policy.
‘Živimo u istočnom društvu , i imati djecu je i dalje vrlo značajna stvar u našoj kulturi’, kaže Sara Fallahi, liječnica koja radi u jednoj od tri klinike za plodnost u Shirazu.
‘Čak i za ovu generaciju koja se udaje kasnije i želi manju porodicu to je važna stvar, jer ih većina još uvijek definitivno želi jedno dijete’, dodaje Fallahi.
Prva iranska klinika za in vitro oplodnju otvorena je u Yazdu, pustom gradu u središnjem Iranu, prije više od 20 godina. Odmah je postala jako posjećena. Parovi koji su putovali iz ruralnih područja ulogorili bi se vani ispred klinike u nadi da će dobiti termin. Uskoro je širom zemlje otvoreno više klinika, ali su se ljekari ubrzo našli pod kritikama i ograničenjima od strane vjerskih glavešina. Pacijenti su u početku bili zabrinuti da bi se in vitro oplodnja mogla smatrati preljubom ili da djeca rođena u takvim zajednicama neće biti priznata od strane zakona.
Ali parovi bez djece zahtijevali su da se pronađe način. U Iranu su medicinski zatražili podršku suosjećajnih klerika kvalificiranih za čitanje i tumačenje Kur’ana. Iako se zapadnjacima iranski šijitskih klerici mogu činiti nazadnima, kada je riječ o bioetici oni su stvarno revolucionarni, piše Foreign Policy. U posljednjih nekoliko godina oni su izdali fetve koje dopuštaju sve, od istraživanja matičnih ćelija do kloniranja.
Danas se u Iranu otvoreno priča o problemu neplodnosti, žene međusobno, u emisijama na javnoj televiziji, na internetskim forumima…A država subvencionira rad klinika, tako da je cijena za liječenje neplodnosti niža nego bilo gdje drugdje u svijetu. Cijeli tretman, uključujući i lijekove, košta samo 1.500 dolara.
Na neki način liječenje neplodnosti je jedno od rijetkih područja u kojem je iranski režim napravio korak naprijed prije nego što je društvo bilo spremno za njega, piše Foreign Policy.
Ipak, iako je zakonodavac odobrio donaciju embrija, odbačen je Hamneijev prijedlog o donaciji sperme, pa je taj postupak zabranjen od 2003.
Također, iranski pravni sistem tek treba urediti status djeteta rođenog in vitro oplodnjom. Prema iranskom islamskom porodičnom zakonu, djeca rođena doniranom spermom ili jajnom ćelijom spadaju u pravnu kategoriju usvojene djece i pastorčadi, i ne mogu naslijediti imovinu nebioloških roditelja. Parovi, dakle, moraju pronaći alternativne načine kako staviti na stranu imovinu za svoju djecu. Osim toga, prava i obveze bioloških roditelja (donatora jajašca ili sperme , koji su trebali ostati u tajnosti, ali čiji se identiteti ponekad objavljuju u praksi ) i dalje su nejasna.
