Sjeverna Afrika, Ukrajina, Tajland – gotovo svakodnevno centralno mjesto u medijima zauzimaju protesti građana i nasilne demonstracije. Prema fondaciji Bertelsman, pobune širom svijeta se neće smanjiti ni u narednim godinama. Naprotiv: čak i demokratski izabrane vlade sve više ograničavaju prava svojih građana, cenzurišu medije ili izoluju manjine. Mnogim zemljama je doduše ekonomski bolje nego prije dvije godine, ali od toga profitira samo mali sloj gradske srednje klase. Nema socijalnih reformi konstatuje Indeks Transformacija za 2014, fondacije sa sjedištem u Gutersloheu.
„I u budućnosti možemo očekivati dobranu porciju pritiska odozdo,” kaže u razgovoru za DW Hauke Hartman, ekspert za ljudska prava u fondaciji Bertelsman. Povrh toga, ljudi pronalaze sve više načina da se povežu: jutjub i tviter i dalje igraju veliku ulogu, kao kod Arapskog proljeća 2010. „Možemo poći od toga da će protesti – kao što su oni u Kijevu ili Bangkoku – prije postati pravilo nego izuzetak”, kaže Hartman.
Svijet neće biti demokratskiji
Stručnjaci fondacije Bertelsman analizirali su 129 zemalja u razvoju i tranziciji. Studija je sprovedena na osnovu standardizovanih pitanja, kao na primjer: o mogućnosti slobodnih izbora, o stepenu slobode izražavanja ili poštovanja ljudskih prava. Ali, pod lupom su se našli i sistemi socijalne zaštite, ekonomski uspjeh i borba protiv korupcije. Na kraju su rezultati evaluirani i predstavljeni pozicijom neke zemlje pod rubrikama: demokratija, tržišna privreda i kvalitet vlasti. Prva mjesta, u pozitivnom smislu, zauzeli su na primjer Urugvaj, Estonija i Tajvan. Na posljednjim mjestima su Sirija, Mali, Jemen i Sudan. Zapadne industrijske nacije, nisu bile predmet studije.
Uprkos protestima u mnogim zemljama, rezultat ove studije prije svega pokazuje jedno: u prosjeku, svijet stagnira i u odnosu na 2012. nije demokratskiji. “Računali smo da će se Arapsko proljeće jasnije odraziti u brojevima”, kaže Hartman. U Tunisu je sve krenulo 2010. Kasnije, protesti su se proširili na arapske susjede. Takođe je bilo pobuna u Mijanmaru i zapadnoj Africi. Ali, s druge strane, političke tenzije, kao što su u Rusiji, Šri Lanki i u zoni Sahela, snižavaju stepen globalne demokratizacije.
Ugrožena sloboda medija u Evropi
Ni u Evropi nema razloga za zadovoljstvo: “To je tužna priča, jer se radi o velikom padu nivoa slobode štampe i izražavanja”, kaže Hartman. Sve je jači ekonomski pritisak na izdavačke kuće i novine, monopoli nastaju na račun raznolikosti. Kritičke novinare zastrašuju i vrše na njih pritisak. Posebno zabrinjavajuća situacija je u Bugarskoj, Rumuniji, Makedoniji i Crnoj Gori.
U Aziji su sloboda mišljenja i štampe takođe ugroženi, mada pojedinačne zemlje, kao na primjer Tajvan, zauzimaju prva mjesta u indeksu. Južna Amerika je razočarala. Tu je problem što se u sve više demokratskih zemalja pogoršava kvalitet izbora. Rezultati se falsifikuju, kao recimo na predsjedničkim izborima u Hondurasu. Povremeno ima i lijepih iznenađenja: uprkos velikom siromaštvu, neke afričke zemlje poput Senegala, dobile su „čistu peticu“ za izbore.
Loš odnos prema manjinama
Izvještaji o stanju u pojedinačnim zemljama takođe pokazuju kako vladajući režim shvata demokratiju. Stručnjaci sve češće uočavaju tzv. princip većine: “To znači da izabrana osoba ima apsolutni mandat da sprovede vlast”, kaže Hartman. Etničke i vjerske manjine se ignorišu, kao što se to može vidjeti na primjeru Mađarske ili u arapskom svijetu.
Prema indeksu, sve više ljudi će se za svoja prava boriti na ulici. Ali, postavlja se pitanje, kako se nositi sa protestima? Kako se odnositi prema građanskim protestima koji za cilj imaju svrgavanje vlade, ali i sami imaju autoritarne karakteristike? To su pitanja koja ubuduće sebi moraju da postave vlade i eksperti, smatraju u fondaciji Bertelsman. Predsjedavajući fondacije, Art de Geus stoga poziva: “Potreban nam je novi, bolji i konstruktivniji dijalog sa protestnim pokretima.”
