Pred njim je, kaže, komplikovan zadatak. Povratak Slobode u Premijer ligu BiH neće biti lagan posao, a Blažević ističe kako Jedinstvo i Sloboda nisu jedini kandidati za elitu.
“Nikoga ja ne bih otpisao. Niti jednog konkurenta. Kandidati za Premijer ligu BiH su, pored Jedinstva i Slobode, i Bratstvo, Rudar, GOŠK”, kaže Miroslav – Ćiro Blažević na početku razgovora za Klix.ba.
U karijeri, koja traje pet decenija, trenirao je 18 klubova i pet nacionalnih reprezentacija. Kaže kako piše knjigu “Pakao mog života”, koja će, najvjerovatnije, biti objavljena “nakon što napusti ovaj svijet”.
“Moj život je jedna avantura, blago rečeno. Po prirodi prije joj pripada prefiks pakla nego raja i otuda naziv knjige. U knjizi se dotičem svoje trenerske karijere. Na Zapad nisam otišao kao zvijezda već kao ekonomski imigrant. Naposljetku ostvario sam što sam ostvario, ali smatram kako je titula sa Dinamom 1982. moj rezultat karijere”, ističe Ćiro.
U Slobodu je došao kao najveće trenersko ime koje je treniralo taj klub u njegovoj 95-ogodišnjoj tradiciji. U poslijeratnom periodu od trenera “stranaca” Slobodu su trenirali Vlatko Glavaš i Nermin Hadžiahmetović, dok su svi ostali bili bivši igrači Slobode ili treneri sa područja TK.
“Znam da su pred nama velika očekivanja i upravo me to i brine. Nisam umoran, više sam zabrinut. Potrebno nam je nekoliko pojačanja. Nadam se da će predsjednik Azmir Husić uslišiti naše molbe”, ističe on.
U Tuzlu je stigao nakon što je postignut, kako je rekao, konsenzus čelnih ljudi grada i fudbalskog kluba.
“Već sam rekao kako u Tuzlu nisam došao zbog zarade ili neke astronomske novčane nadoknade. Upravo jedno jedinstvo struktura u Tuzli bilo je presudno u mojoj odluci da dođem na Tušanj. Dobro znam da bi ovdje mogao biti i moj trenerski kraj ako ne uspijem sa Slobodom. Ne smijem omanuti”, smatra on.
Prije nego što je došao u Rudarsku 2 Miroslav – Ćiro Blažević je imao žestoke istupe adresirane na račun Zdravka Mamića, izvršnog potpredsjednika Dinama. Tokom našeg razgovora kratko se dotakao i Mamića.
“Ja, koji sam dao mnogo hrvatskom nogometu, ne mogu tek tako ravnodušno gledati na jednu vrstu anomalije. Meni je abnormalno da je jedan čovjek gospodar HNS-a i Dinama”, kategoričan je on.
U Tuzlu je dolazio i ranije gdje je, kako kaže, imao ljubav svog života.
“Nažalost, Gordana Vuković nije više sa nama. Nisam je samo ja volio, voljeli su je mnogi, jer je tih godina bila jedna od najljepših Jugoslovenki”, prisjeća se Blažević.
I među igračima popularni Ćiro je imao svoje ljubimce iz Tuzle.
“Jedan od najvećih igrača kojeg sam ikada trenirao je Ismet Hadžić. Trenirao sam kasnije Marsela Desaija ili Horhe Buručagu, ali je Hadžija nešto posebno. U mat situacijama, kada su na njega išla tri igrača, on je imao kompjuter u glavi i bez problema iz tih dvoboja izlazio kao pobjednik”, ističe on.
Pored Hadžića, Ćiro je trenirao još jednog Tuzlaka, Enesa Mešanovića Siću, a za generacije Slobode sedamdesetih i osamdesetih godina kaže da su imale pojedince koje su bile istinske zvijezde u SFRJ.
Na kraju smo ga zamolili da prokomentariše odluku FIFA o dozvoli reprezentaciji Kosova da igra prijateljske utakmice s obzirom da je svojevremeno radio i u Prištini.
“Sine, to je političko pitanje. Ne bih ja puno o tome. Htjeli mi ili ne, Kosovo će se izboriti za svoju samostalnost. Nije isključeno ni da im ja budem selektor”, rekao je Miroslav – Ćiro Blažević na kraju razgovora za Klix.ba.
Podsjetimo, u svojoj bogatoj i plodonosnoj karijeri Ćiro je bio selektor reprezentacija Švicarske, Hrvatske, Irana, BiH, te olimpijske reprezentacije Kine.
