-Pošto se nisam mogao zaposliti u nekoj firmi, prošle godine sam kupio ovce. Sada imam 26 ovaca, ovna i četvero janjadi. Prije nekoliko dana sam za 700 eura prodao pet ovaca. Od ovčarstva se može solidno živjeti.
Ovce daju janjad, mlijeko i vunu, a ne traže mnogo. Tokom dana ih napasam na livadama Hrastova i Bilalovca, a noću im dajem kukuruz i repu. Dobro me slušaju. Kada ih pozovem, okupe se oko mene, pogotovo ako u rukama imam žita.
Posjedujem i psa, ali još ne zna da čuva ovce, pa ću ga pokušati naučiti-kaže Pandžić i dodaje:
– Mnogi samo kukaju, a neće da zasuču rukave i da pošteno rade. Žive samo sa tuđih leđa i traže socijalu kod nas ili u inostranstvu.
Ja sam mogao otići u Francusku, gdje mi živi brat Sabahudin, i u Njemačku u kojoj imam rođaka, komšija i prijatelja, ali neću.
Bosnu sam branio u ratu, a branim je na svoj način i u miru. Bosna i Hercegovina je moja domovina i ja je volim.
Ovdje mi je lijepo, a bit će još ljepše kada moja Bosna malo ojača. Nadam se da će biti i poticaja i da ću proširiti svoje stado.
