Ćiro je posljednji put zvanično gostovao u tuzlanskom kraju, tačnije u Banovićima, u sezoni 1986/1987. godine, kada je u osmini finala tadašnjeg Kupa Maršala Tita s klupe predvodio zagrebački Dinama.
Gladan uspjeha
Na proljeće, u 23. kolu Prve lige FBiH u fudbalu, Ćiro će ponovo u Banoviće, gdje je arhivirana lokomotiva istog naziva kao što je trenerov nadimak, na megdan Budućnosti.
– Tako je to u trenerskom poslu. Stalno si s koferima u ruci. Nepredvidljiv je život. Naravno da se sjećam te utakmice, ali i svih gostovanja u ovom kraju – počeo je razgovor Blažević.
Memorija ga dobro služi. U Tuzlu je stigao željan uspjeha. Nesalomivi Ćiro i dalje je pun energije, ali i svjestan da je u bogatoj karijeri ostalo neostvarenih želja.
– Nema tog čovjeka na svijetu koji nema neostvarenih želja. Toliko sam puta želio neku dobru mačku, ali ona me nije htjela. Kud ćeš veću neostvarenu želju? – rekao je Ćiro, a potom se uozbiljio pa nastavio:
– Što se tiče sporta, o tome bolje da ne mislim, jer se odmah razbolim. Da sam ove pameti bio, postao bih prvak Evrope i svijeta. Zamisli koje ja žaljenje imam, jer znam savršeno dobro gdje sam pogriješio. A da ne govorim da bih s BiH prošetao pored Portugala u baražu za SP. I tada sam već bio star, ali nikada dovoljno iskustva – priznao je Ćiro.
Više nije želio otkrivati. Ostavio ih je za knjigu koju piše pod naslovom “Pakao mog života”.
– Tamo ću iznijeti sve, ama baš sve. Knjiga će izaći kada ja umrem! – kao iz topa ispalio je i nastavio dalje:
– Uveliko pripremam knjigu, koju će sigurno čitati cijeli nogometni puk. Ali, imam princip da knjiga izađe onda kada me više ne bude, jer će mi ovi živi j…. mater (smijeh). Knjizi sam dao naslov “Pakao mog života”.
Od aktivnih trenera, ima li neko običaj da se javi za savjet “tati” Ćiri?
– Ne, nemaju taj refleks. Igor Štimac bi i dan-danas bio selektor hrvatske reprezentacije da me je samo jednom nazvao, ali to je deformacija većine mladih trenera. Kada dobiju funkciju, oni misle da sve znaju.
Reći ću vam jedan primjer, meni se nikada nije moglo desiti dok sam bio selektor Hrvatske da me zaustave na ulici i daju mi neki savjet, a da ja to ne shvatim ozbiljno. A kamoli da ne primim savjet nekoga iz nogometnog svijeta – podvlači Ćiro.
Veliki izazov
U godini smo Mundijala. Bosna i Hercegovina i Hrvatska bit će pred velikim izazovom.
– Obje će se reprezentacije plasirati u naredni krug takmičenja. No, već sada treba dići ljestvicu visoko. Ne možete biti treći na svijetu ako ne vičeš: “Ja ću biti prvi.” Mene su svojevremeno prozivali u Zagrebu i govorili: “Budalo Ćiro, idi u Vrapče na psihijatriju”, a ja sam stalno ponavljao da ćemo biti prvaci svijeta.
Poslije utakmice s Njemačkom, Zvonimir Boban kaže da bismo, da smo mu vjerovali do kraja, bili još bolji od trećeg mjesta. Pa, p…. vam materina, da ste mi vjerovali! Naš mentalitet je sklon tome da se sami potcjenjujemo, a znam da imamo najbolje igrače na svijetu. Kada kažem mi, onda mislim na region, Srbiju, BiH i Hrvatsku – naglasio je, na kraju, Blažević.
Približno pola miliona intervjua
Ćiro Blažević trener je punih 50 godina. Sloboda mu je 20. klub u karijeri, ali smo ga zatekli sa pitanjem zna li otprilike cifru datih intervjua.
– Oduvijek sam novinarima bio na dispoziciji. Za 50 godina računaj da sam imao najmanje dva intervjua dnevno. Pa će mnogi reći, p…. mu materina, nije pravedno da je živ (smijeh). I kada se zaista saberu cifre, ispade da je Ćiro u svojoj karijeri dao približno pola miliona intervjua.
Prvi porazio Slovence
Malo je poznato da je Ćiro 1952. godine postao juniorski prvak tadašnje Jugoslavije u skijanju. Te godine konačno je s trona smaknuo neprikosnovene Slovence, koji su dominirali u alpskim disciplinama. Prvenstvo se održalo na stazama Jahorine.
