U tom smislu se donose razne presude koje umjesto da raskrinkavaju zločin i kazne počinioce, presude zapravo bivaju jedan od instrumenata da se legalizira zločin. Najsvježiji primjer takve presude i legaliziranja zločina je skorašnja novogodišnja presuda u predmetu Kaluđerski laz, gdje su osumnjičeni za zločin pušteni na slobodu a porodice žrtava jos jednom ostale razočarane u pravni sistem Crne Gore.
Iako pojmovi legalno i zločin ne idu jedan uz drugi, aktuelni “pravosudni” pipci kriminalizirane vlasti u Crnoj Gori na ovaj način legaliziraju zločin i poručuju da svako ko u buduće bude činio zločine nad Bošnjacima i Albancima može dobiti po nekoliko mjeseci zatvora i to samo dok traje proces da borave u pritvoru ali će ih onda uz sve počasti za Novu godinu pustiti na slobodu, a porodicama žrtava baciti rukavice u lice sa okahrenom čestitkom za Novu godinu uz obrazloženje da ce “pravosudni”organi dati sve od sebe da se zločinci kazne i slučaj rasvijetli. O čemu se zapravo radi? Svo šarenilo, kič i šund, pirotehnička sredstva, slavlja, razbacivanje novcem iz državnog budžeta sa gošćenjem kvazi umjetnika i umjetnica tj. folk i pop umjetnika i umjetnica po trgovima crnogorskih gradova, a dobar dio građana nema ni za hljeba da jede, ukrašavanje gradova, sijedi starac pijan ko letva popularno nazvan Djed mraz, tuče alkoholiziranih grupa po ulicama i lokalima i niz drugih rituala ludovanja povodom Nove godine, nije bilo dovoljno da upotpuni ambijent beznađa prilikom napuštanja stare i ulazak u novu kalendarsku godinu te je sve začinjeno nakaradnom presudom. Naime, pored toga što je nakaradna, presuda u predmetu Kaluđerski laz je i podmukla, jer dolazi na zadnji dan kalendarske godine kad se malo ko interesuje za bilo kakvu presudu, a posebno za crnogorsko javno mjenje presudu povodom ubijanja tamo nekakvih Albanaca, kao da su albanske i bošnjačke žrtve manje vrijedne od drugih i kao da su pale sa neke još neotkrivene planete, pa ne pripadaju ovom podneblju, ali ciljano donesenu presudu jer se u tom periodu godine niko ne interesuje za presude već za to gdje će se proslaviti Nova godina i pobjeći od problema svakodnevice.
Presudom su porodice žrtava očekivale i tračak pravde od Djeda mraza koji je o ovom slučaju predstavlja crnogorsko “pravosuđe” koje je trebalo donijeti poklone u smislu kazni za počinioce ovog gnusnog zločina, a porodicama unijeti u srca satisfakciju da je makar nesto urađeno za njihove najmilije. Ali kao sto je u ovom slučaju pijanica Djeda Mraz sam po sebi besmislen, tako je i crnogorsko “pravosuđe” postalo besmisleno donoseći oslobađajuću presudu za optužene u ovom predmetu. Tako da je sasvim jasno da je objavljivanjem presude u ovom periodu godine crnogorsko “pravosudje “poslalo poruku nezainteresovanosti i težnju da zataška zločin. Ovakva presuda nije prva po redu, slično je bilo i sa raznim predmetima poput deportacija BiH izbjeglica, Bukovice, Štrpci… A poruka je uglavno ista i sadrži tri dimenzije zločina. Prva dimenzija je sam čin zločina, i to je RATNA dimenzija. Druga dimenzija je “PRAVOSUDNA” dimenzija, koja je samo nastavak ratne dimenzije u drugom obliku. A treća dimenzija je posljedica prve i druge, i to je PSIHOLOŠKA DIMENZIJA zločina koja je najbrutalnija, jer ima za cilj da porodice žrtava i stavnovništvo ovog dijela Crne Gore izgube povjerenje u crnogorske institucije i u konačnici šalje dalekosežnu poruku ŠTA VI IMA OVDJE DA TRAŽITE??? Svakom iole pametnom insanu je lahko zaključiti da crnogorski “pravosudni” organi na ovaj perfidni psihološki način pokušavaju da ovjere zločin u smislu da su oni uvijek na strani zločina i zločinaca,a nikako na strani žrtava i pravde. Zašto je ovo ovako???
Logično bi bilo da je obrnuto, ali nije, jer u crnogorskom ”pravosuđu” dobrim dijelom rade kadrovi zločinackih i genocidnih politika, bliski rođaci počinilaca teških zločina tokom devedesetih, zaštitnici kriminalaca i tajkuna, zaštitnici korupcijskih afera, zaštitnici onih koji peru novac u svrhu promovisanja destruktivne politike aktuelne vlasti i što je najvažnije zaštitnici onih koji sponzorišu zločin i njihove mentore. ”Pravosudni” organi su zapravo pravni bataljon podrške zločinu kao sto je recimo zloglasni Sedmi bataljon bio izvršioc eliminicije drugačijeg i drugog od sebe, u ovom slučaju nedužnih građana albanske nacionalnosti, kao i izvršioc planiranih potencijalnih zločina od strane mozgova i inspiratora zločina. Potencijalnih iz razloga sto se geografski Kaluđerski laz nalazi nadomak Rožaja na teritoriji Crne Gore i teritoriji Južnog Sandžaka, sa jasnom intencijom da se počev od tog mjesta krene u pohod etničkog cišćenja Bošnjaka i Albanaca sa ovog područja, sve uz motiv Njegoša i njegovog stiha “da se istrijebi guba iz torine”, što je bila i ideološka podloga za zločin. U ovom pogledu treba napomenuti da pojedini bošnjački predstavnici u vlasti ostaju nijemi na ovakve presude ili što je još gore kad bošnjacki predstavnici daju licemjerna reagovanja povodom ovakvih presuda iako se dobro zna da oni participiraju u vlasti i da svojim angažmanom mogu mnogo učiniti da ovakve presude budu drugačije zato je njihovo samo koliko da ispiraju usta i da da skinu odgovornost sa sebe, a zapravo time pokazuju koliko su zapravo neodgovorni po pitanju pozicija na koje ih je narod postavio.
Šta je rješenje? Da bi crnogorsko “pravosuđe” odnosno crnogorsko krivosuđe postalo zaista pravosuđe bez znaka navoda, potrebno je nekoliko stvari koje treba raditi koordinirano i sinhronizirano. Naime ako Crna Gora iskreno pristupa procesima evropskih integracija potrebno bi bilo da uz niz reformi dodje i do reforme pravosudnih organa. Reforma bi podrazumijevala smjene korumpiranog kadra koji nije pokazao da je dostojan pravne struke u pravom smislu te riječi. Dalje, smjenjivanje onih tužioca i sudija koji su bili osovina podrške genocidnih politika. I treće adekvatna zastupljenost pripadnika Albanskog i Bošnjačkog naroda u pravosudnim organima. Ova zastupljenost u pravosudnim organima pripadnika albanske i bošnjacke nacije ne bi bila samo formalna zastupljenost kao što je to bilo do sad, već zastupljenost suštinske prirode u smislu da bi takvi predstavnici bili poznati po svojim moralnim i profesionalnim kvalitetima. A ne kao što je to sada gdje se posebno pripadnici Bošnjackog naroda u ovim institucijama unapređuju ali ne zbog aktivizma za dobrobit svog naroda već se unapređuju zbog poltronstva svome šefu i pasivnosti u smislu nanošenja štete vlastitom narodu, a tako i ostalim građanima Crne Gore. To znači da bi na narednim izborima pripadnici ovih naroda a posebno Bošnjaci trebali olovkom poslati u političku penziju svoje loše predstavnike u vlasti, samim tim i njihove mentore jer su i jedni i drugi podjednako odgovorni za loše stanje u ovim institucijama. Takva bošnjacka politička elita pouzdanih i iskrenih koji se na putu dostizanja pravde neće bojati ničijeg prijekora bi bila u stanju da izvede na čistac sve počinioce ratnih zločina pred lice pravde i onda bi na profesionalan način bez upliva mentora genocidne politike razriješila nagomilane slučajeve nerasvijetljenih ratnih zločina. Poslije ovog procesa porodice žrtava bi dobile konačnu satisfakciju u smislu postizanja makar jednog dijela pravde i to ovosvjetske pravde kao najboljeg poklona za njihove povrijeđene duše, a najbolji poklon za sve nas bila bi relaksacija međuljudskih, međuvjerskih, medjunacionalnih odnosa a to bi dovelo do stabilazacije prilika za sve građane Crne Gore, a sve to bez novogodišnje halabuke i vatrometa.
