– Teško će biti živjeti sa spoznajom da su te vlastiti mama i tata željeli ubiti. Da nisam pobjegla kad sam ih vidjela da me čekaju u sivom Hyundaiju ispred mjesta rada ili da nisam uspjela pobjeći na tavan kuće nakon što su me polili benzinom i vukli za kosu i noge, pa oni bi me živu zapalili! U ušima mi odzvanjaju riječi: “Ako budeš zvala policiju, bit će još gore! Ovo je tek početak…” Nikad njihove prijetnje nisam ozbiljno shvaćala jer su oni moji roditelji, no nakon ovoga, najiskrenije, bojim se za život – započela je svoju ispovijest Bjelovarka Marija T. (21) koji su u utorak navečer u kući prijatelja na zagrebačkoj Vrapčanskoj cesti, njeni roditelji Zdravko (48) i Ivanka T. (41) polili benzinom i pokušali zapaliti!
Marija se boji da bi joj mogao nauditi netko od njezinih sumještana, a više ne vjeruje čak ni rođenom bratu.
“Trebala sam te pobaciti, a ne roditi! Ja ću tebe unakaziti! Strgat ću ti ruke i noge pa nek se ti tvoji nazovi novi roditelji brinu o tebi tako unakaženoj! Po selu bruji da smo djed i baka! Slike s malim bebama stavljaš po internetu, zar nemaš drugih ljudi uza sebe?” – samo je dio prijetnji i uvreda koje su joj ponavljali ljuti roditelji nemogavši suzdržati svoj bijes zbog zlobnih susjedskih tračeva koje su do njih dopirale iako je sedmomjesečna beba sa spornih slika njihovo kumče.
Mariji su sve te lažne optužbe postale teret pa je posljednjih mjeseci prestala zvati roditelje i odlaziti im u posjet u rodni bjelovarski Kakinec.
– Moji roditelji nisu dosljedni. Bitno im je što selo misli! Upoređuju me sa susjedinom kćerkom, da je ona uspjela a ja da sam ništ’ koristi. Da ona ima posao na moru, a ja da besposličarim. Angažirali su se da se zaposlim u Zagrebu. Ponižavali su me. Obiteljska prijateljica Maja, koja je majka četvero djece, sa svojom mnogobrojnom obitelji izašla mi je u susret, a roditelji nikad zadovoljni. Ta moja ‘konkurencija’ u očima moga oca sve je više rasla, pa joj je povjerovao kad mu je rekla da me je vidjela u Bjelovaru kako se u jednom kafiću ljubim sa nekim čovjekom od 50 godina. Moj dečko je bio moje dobi i otac ga je upoznao – prisjeća se Marija kroz suze svoje prošlosti kada joj nije bilo ni na kraj pameti da su roditelji kadri dignuti ruku na nju.
Zahvaljujući susjedskim kuloarskim pričama, Zdravko i Ivanka, inače poznati pčelari u bjelovarskom kraju, postajali su sve očajniji. Uspjeh kćeri u Zagrebu u kratkom roku i činjenica da joj netko drugi bezuvjetno pomaže, pa i sa prijavom boravka, Marijinim roditeljima je postao neprihvaljiv.
Davala im novac
– Govorili su mi da se po Zagrebu kurvam. Nekad su od mene tražili novac. Činio je to isto i moj brat. A ja sam prve mjesece plaćala podstanarstvo 2.700 kuna, dok mi je plaća bila 300 kuna veća. Pronašla sam drugi smještaj. Neku sobicu za 500 kuna mjesečno. I tu je uslijedio šok. Vlasnik stana, neki dedica, me oblijetao do te mjere da sam jedan dan, tog lanjskog ljeta, očajna nazvala oca i rekla mu: ‘Deda hoće spavati samnom!’. Tata mi je rekao da lažem. Zar pravi roditelj ne bi odmah došao u pomoć? I opet mi je pomogla Maja. Pružila mi je stan i hranu. Za uzvrat sam joj čuvala djecu jer je bila i trudna s trbuhom do zuba – priča Marija čija je majka Ivanka, nedugo nakon toga, postala kuma Majinom djetetu.
Zaredali su međusobni obiteljski posjeti na relaciji Zagreb-Bjelovar, a Marijini roditelji ju nisu prestajali propitkivati te su joj, prisjeća se, počeli predbacivati kako to da “već nakon pola godine što radi u glavnom gradu nije ništa uštedila”.
-Ti dijete ne vrijediš ništa! Kako nemaš već svoj stan? Zašto si nisi kupila auto? Ponavljali su mi da nisam ispunila njihova očekivanja. Bila sam im dobra dokle god sam šutke promatrala kako ponižavaju brata. Na kraju je i on otišao od kuće. Moji roditelji imaju pristojne prihode od pčelarstva. U Bjelovaru imamo dva stana, djedovo imanje, dobro ide prodaja meda, idu na natjecanja, skupljaju diplome… A ja? Ne tražim ih ništa. Nit pijem, nit pušim, nit lumpujem. Život mi se sveo na posao, priča Marija.
Obiteljska prijateljica Maja kaže da ju je Marija 7. 1. predvečer nazvala u suzama: ‘Majo, oni su tu vani! Što da radim, ubit će me’, vikala je.
– Brat i muž su otišli po nju na posao, a Ivanka i Zdravko ukazali su se na mojim vratima: ‘Kuma, ne brini, pusti nas unutra nećemo ti ništa’. Zdravko je sjeo u dnevni boravak. Stavio je kanister sa benzinom pred sebe. Bio je živčan, govorio mi da sam glupa jer ne vidim što mi se događa pred očima, nakon čega je krenulo po zlu. Marija je ušla u dvorište, a otac je nju i rođaka zalio benzinom iz kanistera. Ivanka je čupala kćer za kosu i pritom ju držala za ruke – potreseno je ispričala Maja, snaha vlasnice kuće u kojoj Marija živi.
“Molim vas, otvorite mi. Pustite me unutra! Živu će me zapaliti”- izvikivala je izbezumljena djevojka kad je shvatila da su roditelji ‘naoružani’ benzinom i sa dva upaljača došli ostvariti prijetnje! Upaljači im srećom nisu proradili. Zdravko je u jednom trenu rekao: “Ja imam tumor i nemam što izgubiti”. No, tada je su došla troja policijska kola.
Pismo potkrijepilo prijavu
Roditelji mlade kuharice koja je svoj životni put iz okolice Bjelovara nastavila u hrvatskoj metropoli gdje godinu dana u pekari zarađuje svoj kruh, završili su u remetinečkom pritvoru zbog trostrukog pokušaja ubojstva.
Kaznenu prijavu protiv roditelja dodatno je potkrijepilo i prijeteće pismo na pet stranica koje je Ivanka preporučenom poštom poslala na kćerkinu novu adresu stanovanja u kojem joj ponavlja iste stvari, ko po špranci, mjesecima. Motiv? Razloga pravog nema, kaže Marija, osim ‘pustih napuhanih seoskih priča’.
