Približno 75 zvaničnika iz 13 zemalja Kavkaza i istočne Evrope okupilo se prošlog mjeseca u Antaliji u cilju unaprjeđivanja nacionalne i regionalne saradnje u suzbijanju šverca nuklearnim materijalom. Trodnevna obuka organizovana je u saradnji s Nacionalnom policijom Turske, Interpolom i Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA).
Zemlje zastupljene na toj obuci su Albanija, Armenija, Bugarska, Gruzija, Jordan, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Rumunija, Tadžikistan, Turska, Ukrajina i Uzbekistan.
Obraćajući se na konferenciji, zamjenik generalnog direktora Nacionalne policije Turske Zeki Catalkaya izjavio je da je u cilju prevencije nuklearnog terorizma potrebna međunarodna saradnja.
“Nijedna zemlja pojedinačno ne može se uspješno sama izboriti s tom prijetnjom; za to je potrebna regionalna i međunarodna saradnja. U našem regionu postoji oružje za masovno uništenje. Za nas je to realnost i mi moramo biti spremni,” izjavio je Catalkaya.
Prema saopštenju iz Interpola, jedno od ključnih pitanja bilo je i “razvijanje i raspoređivanje Timova za borbu protiv šverca nuklearnim materijalom u cilju smanjenja obima ilegalne trgovine nuklearnim i drugim radiološkim materijalima”.
Mustafa Kibaroglu, profesor međunarodnih odnosa na istanbulskom Univerzitetu Okan, saglasio se da su operacije protiv šverca od osnovne važnosti u cilju prevencije nuklearnog terorizma.
“I tom smislu, borba protiv šverca nuklearnim i radiološkim materijalom širom svijeta izuzetno dobiva na važnosti,” izjavio je Kibaroglu za SETimes.
“Turska, koja se nalazi na raskršću kontinenata, smatra se jednom od presudnih zemalja čiji doprinos međunarodnoj borbi protiv šverca postaje krajnje važan.”
Kibaroglu je dodao da je uloga Turske značajna ne samo u cilju održavanja bezbjednijeg i sigurnijeg poretka u svijetu, nego i radi njene vlastite sigurnosti.
“Turske vlasti od samog početka pridaju krajnju pažnju prevenciji ilegalne trgovine nuklearnim, kao i drugim materijalima, ne samo zbog svojih ugovornih obaveza, nego i iz razloga nacionalne sigurnosti,” izjavio je on.
Borba Turske protiv šverca nuklearnim materijalom datira još iz 1990-tih godina. Ona je 1993. dodala šverc nuklearnim i radioaktivnim materijalima na listu javnih krivičnih djela, jačajući usput i pravne, tehničke i policijske mjere u cilju rješavanja tog problema. Napori su dobili na hitnosti nakon raspada Sovjetskog Saveza, kad je došlo do povećanja broja pokušaja šverca osjetljivim nuklearnim materijalima iz bivših sovjetskih republika.
“Mnogi takvi pokušaji blagovremeno [su osujećeni] od strane turskih sigurnosnih jedinica, u saradnji s Interpolom i drugim relevantnim institucijama, neki na teritoriji Turske, a neki u zemljama crnomorskog sliva i kavkaskog regiona,” izjavio je Kibaroglu.
Carinska direkcija i Turska uprava za atomsku energiju (TAEK) su 2009. potpisali protokol o detekciji radijacije na carini u cilju borbe protiv šverca nuklearnim materijalom.
Međutim, za Kibaroglua, napori na nacionalnom nivou možda neće biti u potpunosti dovoljni u cilju prevencije aktivnosti na švercu nuklearnim materijalima, te je međunarodna saradnja od presudne važnosti, posebno u oblasti razmjene obavještajnih informacija.
“Zato je neophodno da se one zemlje koje trenutno pomalo oklijevaju po pitanju saradnje u tim oblastima pridruže onim državama koje se aktivno bore protiv ilegalnih mreža, prije nego što zažale što nisu sarađivale, a kad postanu žrtvom nuklearnog terorizma,” izjavio je on.
Od 2001. godine, Turska sarađuje s Grčkom na borbi protiv šverca nuklearnim supstancama po zakonu 4654.
U svojoj izjavi za SETimes, dr. Necmi Dayday, bivši inspektor za zaštitne mjere i procjenitelj pri agenciji IAEA, izjavio je da su u periodu 1993-2010. prijavljena 104 incidenta i da je uhapšeno 67 lica od strane Policijske direkcije za borbu protiv šverca i organizovanog kriminala turskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
“Pokazalo se da se tek u 17 njih radilo o uranu. U par slučajeva, radilo se i o osiromašenom uranu, a ostalo su bili prirodni ili nisko obogaćeni uran u beznačajnim količinama,” kaže Dayday.
Dayday je dodao da prema policijskim izvještajima, nuklearni materijal koji se šverca kroz Tursku vodi porijeklo iz bivših sovjetskih zemalja, dok se krajnja destinacija ne može zasigurno utvrditi.
“U nizu incidenata očito se radi o amaterima koji su pribavili ili pokušali pribaviti nuklearni materijal čak i prije nego što su pronašli potencijalne kupce, a koji su željeli prebaciti djelimično koristan ili sasvim beskoristan materijal za ilegalnu upotrebu,” izjavio je on.
Prema riječima Daydaya, broj slučajeva ukazuje na to da bi Turska mogla biti značajan otpremni pravac u prikrivenim naporima kupoprodaje nuklearnih materijala koji vode porijeklo iz bivšeg Sovjetskog Saveza, zbog svog geografskog položaja i obima komercijalnih aktivnosti između susjednih zemalja.
Međutim, on je dodao da Turska predstavlja provozni pravac za nuklearni materijal, a ne “državu crnog tržišta.”
Prema najnovijem izvještaju turskog Odjeljenja za borbu protiv šverca i organizovanog kriminala u okviru Nacionalne policije Turske, u švercu nuklearnim materijalom radi se većinom o americiju, ceziju, skandiju i uranu.
“Smatra se da blizina Turske zemljama porijekla tih materijala i etnički sukobi i građanski ratovi u susjednim zemljama predstavljaju značajan faktor rizika u smislu šverca opasnim materijalima u Tursku i kroz Tursku,” kaže se u tom izvještaju.
“Šverc hemijskih, bioloških, radioaktivnih i nuklearnih materijala vezan je za ozbiljne posljedice, koje predstavljaju sve veću prijetnju cijelom svijetu. Zato se svaka informacija ili obavještajni podatak o švercu tim materijalima temeljno procjenjuje i po njemu se postupa u saradnji s ostalim interesnim institucijama.”
Očekuje se da će se svjetski lideri ponovno susresti u Hagu, u Holandiji, na Samitu o nuklearnoj sigurnosti koji se održava u martu, gdje će se detaljno raspravljati o unaprjeđivanju međunarodne saradnje i sigurnosti izvora nuklearnih materijala.