Prva legenda kaže kako je prije nekoliko stotina godina, jedan bosanski mladić zarobljen i odveden da služi ruskog cara. Kada je stigao na dvor, careva kćerka po imenu Kosa bila je očarana njegovom ljepotom. Tog trenutka rodila se ljubav koja će biti prepričavana u slijedećih nekoliko godina.
– Kosa je bila kćerka jedinica u cara i otac joj je branio da se uda za tog mladića koji nije bio pravoslavac i nije imao imetka. Velika tuga i bol shrvali su Kosu i ona je teško oboljela. Kada je uvidjela da je na samrti, od oca je zatražila samo jednu želju a to je da ostane nasamo sa ovim mladićem iz Sarajeva kako bi se mogla oprostiti s njim. Također, od oca je zatražila da mladića pusti sa dvora te da nakon njene smrti kao slobodan čovjek može otići u svoje rodno Sarajevo – sjeća se legende Safija Kolar, jedna od najstarijih stanovnica Mahmutovca.
Kako je Kosa bila jedinica, car nije mogao a da ne udovolji kćerkinim željama. Tako je dopustio mladom Sarajliji da napusti dvor.
– Kada je Kosa razgovarala sa mladićem prije nego što će umrijeti, rekla mu je da nakon njene smrti uđe u grob u kojem bude ukopana i s nje skine sav nakit. U to vrijeme takav je bio običaj da se djevojke ukopavaju sa mirazom – dodaje Safija.
Za mladića, ovaj Kosin zahtjev u početku je bio čudan i neshvatljiv. Noć poslije Kosinog ukopa, mladić je sišao u grobnicu. Ali, kada je otvorio grobnicu, mladić se zaprepastio.
– U grobnici nije bilo prelijepo tijelo mlade careve kćerke. Na njenom mjestu ležao je njegov hodža koji ga je, dok je još bio dijete, učio vjeronauku. Izgubljen i prestrašen, mladić je zatvorio grobnicu. O ovome nije nikome ništa govorio. Kako mu je car dopustio da napusti njegov dvor, mladić se odmah ujutro uputio za Sarajevo. Kada je nakon mjesec putovanja stigao svojoj kući, upitao je majku gdje je hodža. Majka mu je odgovorila kako je hodža preminuo prije mjesec dana – prepričava Safija.
Kada je čuo da je hodža umro tačno kada i Kosa, mladiću je sve postalo čudno i nejasno. Prvo je hodžu vidio u Kosinom grobu, a sada je doznao da je umro istog dana kada i njegova ljubljena.
– Majka mu je rekla da je hodža ukopan u turbetu u naselju Hrid. Kako nije imao mira, mladić je odlučio otići do turbeta gdje je ukopan hodža. Zajedno sa komšijama otvorio je turbe gdje je hodža ukopan. Zanijemo je kada je umjesto hodžinog tijela vidio prelijepo, beživotno i nakićeno Kosino tijelo. Uzeo je nakit i oko turbeta napravio prelijepu ogradu od željeza kako bi se znalo da tu počiva njegova prva i jedina ljubav – završava Safija ovu prelijepu legendu.
Mnogi mještani Mahmutovca potvrdit će da se prelijepa željezna ograda nalazila u ulici Kamenica, ali je s vremenom, kako se put prema Mahmutovcu proširivao, i turbe je promijenilo svoje prvobitno mjesto. Ono što je još uvijek tajna jeste ime careve kćerke. Neko kaže kako se ona zvala Kosa, dok su drugi mišljenja kako je njeno pravo ime Koštra. Međutim, treći su mišljenja kako se u tom turbetu ne krije prelijepo tijelo mlade Ruskinje, već tijelo turskog vojnika.
Vojnik Osmanskog carstva
Mustafa Mujan, također jedan od najstarijih stanovnika ovog mističnog dijela Sarajeva kaže kako je u Kostrinom-Koštrinom turbetu ukopan vojnik turske vojske.
– Kada sam ja doselio na Mahmutovac 1956. godine, stariji ljudi su govorili kako je na ovom mjestu gdje se sada nalazimo ukopan turski vojnik po svim muslimanskim propisima. Međutim, nedugo nakon dženaze prolaznici su vidjeli kako je mezar otkopan, a u njemu nije bilo tijelo vojnika. Turbe je podignuto u čast jednog janičara, poznatog po svojoj hrabrosti i dobroj borbi – kaže Mustafa.
Nakon nekoliko sedmica, sjeća se Mustafa, tijelo vojnika pronađeno je na drugoj lokaciji.
– Stvarno se ne ne sjećam koje je to mjesto gdje su pronašli beživotno tijelo, ali znam da je bilo daleko odavde. Tijelo je vraćeno i ponovo ukopano. Ali, ovaj put na mezar su udareni ovi kameni nišani, kako bi se znalo gdje počiva ovaj hrabri vojnik – dodaje.
