Trinaest porodica koje žive u kontejneru u naselju “Fusha e Pajtimit” se svakim danom suočavaju sa ekstremnim siromaštvom.
Oni se ovih dana suočavaju sa velikom hladnoćom. Neki od njih nemaju nit dovoljno hrane da bi preživjeli.
Međutim, njihovo stanje je posljednjih dana još teže jer su im radnici KEDS-a isključili struju.
Nizaqete Salihu zajedno sa mužem i njihovim sinom živi u metalnom kontejneru u ovom naselju. Uslovi u ovom naselju su zaista teški i nepodnošljivi, do sada niko iz vlade Kosova se nije zainteresovao za njih, kaže Nizaqete Salihu.
Izjavila je da njen muž radi u jednoj osiguravajućoj kompaniji, gdje uzima minimalnu platu sa kojom ne mogu ništa osigurati a kamoli preživjeti cijeli mjesec.
Ona kaže da je 14 godina nakon rata na Kosovu njihov život prošao u ovim kontejnerima.
“Ima dana kada nemam šta pripremiti za jelo. Ne boli me zbog sebe ili mog muža, već imamo malog sina koji polako raste a mi ne možemo pobjeći od ovog stanja”, kaže Salihu.
Salihu je navela da prima pomoć ljudi dobrog srca ali da se od toga ne može živjeti, i još jednom naglašava da niko iz nadležnih institucija nije zaintereovan za ove ljude koji žive ovdje.
Njihove posljednje nade su molitve Bogu. Salihu kaže da im je opština u Prištini prije nekoliko dana donijela jedan metar drva, ali i to će se potrošiti jako brzo.
“Opština nam je donijela po metar drva. Međutim, jedan metar drva nije dovoljan zato što ovdje nema mjesta gdje nema neke rupe iz koje ulazi hladnoća”, izjavila je Salihu.
Ovoj gospođi su misli stalno uperene ka malom sinu koji je odličan đak u školi.
“Djete je u školi i mnogo uči, dobar je učenik. Uslovi u kojima živimo du zaista teški. Nemamo struje što je vrlo važno”.
Još jedno djete koje živi u tim uslovima je i djete Mejreme Ramadani.
Ona kaže da ima osam godina od kad žive u kontejneru izloženi riziku od mnogih zaraznih i opasnih bolesti.
Vlada Kosova osim penzije koje daje njenom suprugu ne pomaže im u ničemu drugom.
“Živimo samo sa 80 eura muževe penzije. Ali nam preko 40 eura mjesečno ide na lijekove”.
