Osim za sticanje kondicije i jačanje mišića, ove pripreme su značajne jer se na njima čuje niz dragocjenih savjeta i dobijaju informacije o tome šta se događa u tijelu trudnice od začeća, kao i šta se očekuje u porodilištu – istakla je u intervjuu za Agenciju Fena specijalist ginekolog i perinatolog prim. dr. Emina Sarajlija-Pavlović u kojem govori o osnovnim pravilima vježbanja i kakve pripreme trebaju proći budući očevi ako žele prisustvovati porođaju.
Odgovarajući na upit kada trudnice trebaju započeti psihofizičke pripreme, kaže od 24. do 26. nedjelje trudnoće uz saglasnost ljekara nakon obavljenog pregleda, što podrazumijeva da je grlić čvrst i zatvoren i da nema kontrakcija.
– U protivnom, ako nije indikovano strogo mirovanje, trudnica se ne uključuje u fizički program vježbi već samo u vježbe disanja i relaksacije. Do 34. nedjelje pripreme se provode dva puta nedjeljno, a od tada do porođaja tri puta. Nakon navršene 36. nedjelje započinju se vježbe napinjanja koje će omogućiti rađanje bebe bez zastoja u porođajnom kanalu – objašnjava Sarajlija-Pavlović.
Govoreći o osnovnim pravilima vježbanja u trudnoći naglašava da vježbanje treba započeti uvijek prije jela ili dva do tri sata nakon jela, te je potrebno prije svakog vježbanja isprazniti mokraćni mjehur.
– Vježbe se izvode na tvrdoj podlozi, a nikako na krevetu. Uvijek treba vježbati uz otvoreni prozor. Odjeća u kojoj se provodi vježbanje mora biti udobna, komotna i po mogućnosti od prirodih tkanina, s kratkim čarapama do skočnog zgloba da ne zaustavljaju cirkulaciju – kaže vlasnica sarajevske Poliklinike “Sara-Vita” i glavna koordinatorica svih usluga.
Ono što je još potrebno učiniti prije i poslije vježbanja jest “kontrola pulsa, najbolje na donjoj trećini podlaktice“.
U slučaju ako se trudnica ne osjeća dobro navodi da je potrebno napraviti i kontrolu krvnog pritiska, dodajući da se kod izvođenja vježbi trebaju preventivno isključiti svi faktori koji bi na neki način mogli onemogućiti kontinuitet vježbanja poput mobitela.
Za buduću mamu po njenim riječima iznimno je važno saznanje da čitavo tijelo učestvuje u tom činu, to jest da joj u prvom porođajnom dobu mišići budu relaksirani i da u drugom porođajnom dobu ona umom upravlja svojim mišićima.
– Sve se to za vrijeme priprema dobro usvoji pa, umjesto u grču i strahu od porođaja kao nečeg nepoznatog, trudnica u porodilište kreće opuštena i spremna na saradnju s akušerom. Pažljivo odabrane, lagane, mnogo puta ponavljane vježbe, usmjerene su ka onoj grupi mišića koja je trudnici neophodna tokom porođaja – kazala je Sarajlija-Pavlović.
Odgovarajući na upit zašto su značajne vježbe ističe da trudnica na pripremama dobija izuzetno važne informacije: kada da krene na porođaj, odnosno na koji je način priroda obavještava da je porođaj počeo.
Zatim, “uči da prepozna kontrakcije i šta znači kada pukne vodenjak, da napravi razliku između bistre i zelene plodove vode, tj. da zna kako da reaguje ako je plodova voda zelena, da se ne uplaši kada vidi sluzavi čep na svom vešu, da se odmah javi ljekaru ukoliko se javi krvarenje, te da nauči da prepozna kritične situacije…“.
– Osnov pripreme za porođaj je relaksacija, to je lekcija koja se sve vrijeme uči na vježbama. Tehnike disanja, važne u porođaju, idu tek uz relaksaciju, tako da trudnica može da koristi prvi i drugi tip disanja, a u prijelaznoj fazi treći tip – navodi ona.
Priča s trudnicama se dalje nastavlja tako što im se svaki put ponavlja kada treba da se pođe u porodilište, šta da se ponese, jer “nije dovoljna samo zdravstvena knjižica“ i šta ih očekuje u porodilištu: od prijema, preko higijenske pripreme, do ulaska u porođajnu salu.
Komentirajući zašto se kontrakcijama u toku pripreme poklanja puna pažnja kaže da one kod žena najčešće izazivaju strah, što je prirodno, jer se svako plaši bola.
U međuvremenu se, dodaje, pojavila epiduralna anestezija koja ženi pruža komfor na porođajnom stolu, “ali se ipak veliki broj trudnica i dalje odlučuje za porođaj bez epiduralne anestezije“.
– Kontrakcije su prirodne porođajne snage, a ne kazna i atak na žensko tijelo. Nastaju kada to priroda odluči zbog hormona koji se u tom trenutku luči. Kada to trudnica zna, kontrakcije se demistifikuju, više nisu nepoznanica. Stoga buduća mama nauči da u toku kontrakcije treba da relaksira mišiće da bi beba bila dobro snabdjevena kiseonikom. I to je najvažnije što se “ponese” s priprema – rekla je Sarajlija-Pavlović.
Navodeći da se sposobnost relaksacije uči i da to nije lako, objašnjava da je veoma važna i svijest o dobrom napinjanju, koje je prirodna radnja govoreći da “tome ne možemo nikoga da naučimo, ali buduće mame informišemo zašto je u datom trenutku značajno dobro napinjanje“.
Prije svega, to je, kaže, prevencija porođajnih trauma i za majku i za dijete, “kruna porođaja“.
Ukoliko je žena u toku kontrakcije zgrčena, ona aktivira sve mišiće (i poprečno-prugaste), koji tada troše veliku količinu kiseonika. U tom trenutku, materica nema dovoljno kiseonika za razgradnju mliječne kiseline. Ako dođe do njenog nagomilavanja, kontrakcija postaje bolni grč.
Odgovarajući šta tada najbolje pomaže ističe da je to relaksacija, koja omogućava “ženi da opusti mišiće, odnosno da veliki mišići ne troše kiseonik, već se on usmjerava ka materičnom mišiću i bebi“.
– Žena u tim trenucima iznad svega treba da misli na svoju bebu, koja prolazi znatno teži put nego ona sama. Jer, buduća mama u porodilištu može da dobije i Apauriin (za smirenje), i Buskopan (za opuštanje glatkih mišića), i epidural. A šta dobija beba? Šta ima beba tokom porođaja, osim svoje majke? – kazala je Sarajlija-Pavlović.
Devet mjeseci mazimo stomak, pričamo bebi, mislimo o njoj… A šta da radimo tih nekoliko sati u porodilištu?
– Između kontrakcija treba maziti stomak, obraćati se bebi, dati joj podršku – da osjeti da je dobrodošla, da joj olakšamo da se rodi. Primjenjivati naučene tehnike disanja, relaksacije i usmjeravanja pažnje za obezboljavanje kontrakcija, zauzimanja određenih položaja kojima se ublažava bol i smanjuje pritisak na matericu tokom porođaja relaksacije, odnosno upravljanja sopstvenim tijelom radi što efikasnijeg opuštanja – pojasnila je.
S obzirom na to da sve veći broj budućih očeva želi da prisustvuje rođenju deteta, ginekolog i perinatolog prim. dr. Emina Sarajlija -Pavlović u intervjuu za Fenu govori i koje su to pripreme za buduće očeve?
U okviru psihofizičke pripreme za porođaj održavaju se posebni sati za parove koji dobijaju potrebne informacije o neophodnoj proceduri koju prolaze.
Najbitnija stvar koju muškarac treba da nauči na psihofizičkoj pripremi je “kako da pruži ženi podršku tokom porođaja, šta je to što je njoj tada potrebno, na koji način da je bodri kada naiđe kriza, kako da je masira kada naiđu jake kontrakcije ili jednostavno samo da je drži za ruku“.
– Osjećanje da mogu da budu od velike pomoći većinu muškaraca opredijeli da prisustvuju porođaju, jedan mali broj nakon obilaska porodilišta odustane od namjere, što je opet mnogo bolje nego da se to dogodi neposredno pred odlazak u bolnicu ili na samom porođaju – kazala je u intervjuu za Agenciju Fena vlasnica Poliklinike “Sara-Vita” i glavna koordinatorica svih usluga prim. dr Emina Sarajlija-Pavlović.
Prije otvaranja ove poliklinike živjela je dvadeset godina u Engleskoj. Radila je u vodećim univerzitetskim bolnicama u Londonu, ( Whittington Hospital, Newham Hospital, Northwick Park and St.Mark’s Hospital i dr.).
Posljednjih osam godina radila je u privatnoj bolnici u Londonu i privatnoj ginekološkoj klinici u Harley Streetu. Za to vrijeme prim. dr Emina Sarajlija-Pavlović je postigla reputaciju poznatog i priznatog ginekologa u Londonu.
