– Kada sam bila dijete, sjećam se da sam ležala na podu svoje sobe sa širom otvorenim vratima dok su moji roditelji gledali TV u dnevnoj sobi oko 1 ujutro. Odjednom, pokušala bih ustati da odem u kupatilo, i moj mozak bi gotovo simulirao to. Nije mi palo na pamet sve do petog puta da nikada zapravo nisam ustala.
Bila sam zakovana za pod, nesposobna da se pomaknem, govorim ili pozovem roditelje. Činilo se kao da mi je nešto isisalo dušu iz tijela i da sam prikovana za tlo. Tek kada je moj otac ušao da me vrati u krevet, počela sam očajnički plakati.
preuzeto
