I dok se čeka da to bude urađeno, pojedini predstavnici iz Republike Srpske u bh. institucijama tvrde kako je „očigledno da BiH ima ozbiljan problem sa radikalnim dijelom Islamske zajednice, koji uporno pokušava da nametne neprihvatljive modele ponašanja u jednoj evropskoj zemlji”.
Sa druge strane, učesnici pregovora kažu da u ugovoru nema elemenata šerijata, barem ne onakvog kakvog pominju predstavnici iz RS-a.
Nakon što je Bosna i Hercegovina potpisala ugovor sa Pravoslavnom i Katoličkom crkvom u BiH, kojima se garantuju prava na slobodno izražavanje vjerskih osjećanja njihovih pripadnika, na red je došlo potpisivanje ugovora i sa Islamskom zajednicom BiH.
No, kako sada stvari stoje, čini se da će ovaj ugovor na parafiranje još čekati. Razlog je što predstavnici srpskog naroda u Parlamentu, kako navodi Staša Košarac, predsjedavajući Doma naroda bh. parlamenta, ocjenjuju da se tim sporazumom na mala vrata u bh. institucije uvodi šerijat. Za RSE o ovoj temi je ostao nedostupan, ali je u izjavi za Press RS je rekao:
“Očigledno je da BiH ima ozbiljan problem sa radikalnim dijelom Islamske zajednice, koji uporno pokušava da nametne neprihvatljive modele ponašanja u jednoj evropskoj zemlji. Srpski poslanici i delegati neće dopustiti da ovakav prijedlog ugovora prođe parlamentarnu proceduru.”
I dok Košarac tvrdi da srpski predstavnici neće glasati za ovaj ugovor, oni sa kojima smo stupili u kontakt kažu da ne znaju ništa o tome. Krstan Simić, njegov stranački i kolega u bh. parlamentu, kaže za naš radio kako se radi o jako osjetljivom pitanju, ali i da pripadnicima tri vjerske zajednice treba omogućiti pravo na upražnjavanje vjerskih propisa.
“Mislim da ta pitanja koja su ovdje pokrenuta nisu pitanja šerijatskog prava, već su pitanja načina ispoljavanja nacionalne pripadnosti, običaja itd., i naravno da u tom pravcu treba biti osjetljiv jer se ne smiju uskratiti nikome vjerska prava. Ona su na kraju krajeva garantovana, kako našim Ustavom, tako i mnogim konvencijama na kojima počiva Evropa.”
Specifičnosti koje se navode u ugovoru između Islamske zajednice i države Bosne i Hercegovine su – pravo na halal ishranu u javnom i privatnom sektoru, pravo na pauze i prostor za obavljanje molitve, odsustvo u vrijeme džume-namaza, pauzu u vrijeme iftara tokom mjeseca Ramazana, pravo na neplaćeni vremenski dopust zbog obavljanja hadža, pravo na nošenje odjeće koja je usklađena sa vjerskim propisima itd.
Na naš upit ima li ovdje elemenata šerijatskog zakona, muftija Vahid Fazlović, predsjednik Komisije Islamske zajednice u BiH zadužen za pripremu ugovora odgovara:
“Mnoge ove odredbe već dugo postoje i u tradicijama su zemalja u kojima ne vlada šerijat. Imamo mnoge ove odredbe prisutne u pojedinim evropskim zemljama. To svakako doprinosi harmoniziranju društvenih odnosa, poštivanju općih ljudskih prava. Mislimo da će sa razboritim pristupom ovom pitanju biti to vrlo razumno i shvaćeno.”
Pojam uz koji se vezuje najviše predrasuda
Šerijat je islamski pojam koji uz pojam džihada izaziva najviše predrasuda. U većini slučajeva, pod šerijatom se na Zapadu misli da se radi o strogim kaznama propisanim islamskim krivičnim pravom. U suštini, svi šerijatski propisi se mogu sažeti u dvije velike skupine.
Prva se odnosi na odredbe koje definišu odnose između pojedinca i Boga, a druga reguliše međuljudske odnose. Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, koja je učesnik pregovora između BiH i Islamske zajednice u BiH, pojašnjava šta se od pobrojanog unosi u ugovor.
“Bavili smo se dijelom da Islamska zajednica u domenu kanonskog vjerskog prava može propovijedati vjeru onako kako je to u redu. To ne znači da će biti suprotno građanskim ili ljudskim pravima drugih građana koji nisu vjernici, dakle, od reguliranja vjerskih praznika, prava da djeca vjernika budu sunećena, priznavanje vjerskog braka, naravno, ne višeženstvo, već vjerskog braka kao institucije koja se sklopi u skladu sa pravilima šerijatskog prava. To su već neka tradicionalna prava koja se inače ostvaruju i ja ne vidim da tu ima nešto što je suprotno nekim pravima i slobodama drugih vjera.”
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz podsjeća kako svaka religijska zajednica ima pravo da potpiše ugovor sa državom koji je u skladu sa demokratijom. Pristup pojedinih predstavnika vlasti iz Republike Srpske prema ugovoru sa Islamskom zajednicom, Kazaz ocjenjuje licemjernim, podsjećajući kako se upravo u tom bh entitetu pravoslavlje uspjelo nametnuti ne kao ideologija, već kao kultura.
“Važno je imati u vidu sljedeće: odlaskom reisa Cerića Islamska zajednica se u velikoj mjeri pacifizirala i u velikoj mjeri sadašnji reis pokazuje koji bi trebao da bude odnos religijskih institucija prema sekularnom društvenom prostoru. Nadam se da bi taj ugovor ispoštovao sve vrste onih načela koje su karakteristične za sekularna društva i da će taj ugovor konačno začepiti usta velikosrpskoj propagandi karakterističnoj za vladajuće političke elite u Republici Srpskoj.”
Pripadnici svih vjera u državnim institucijama su i do sada koristili prava svojih vjerskih zajednica, no to nije bilo regulisano ugovorima. Treba reći i kako su do sada ta prava bila zloupotrebljavana.
Primjerice, tokom džume-namaza, molitve koju muslimani obavljaju petkom u podne, na radnom mjestu se nisu mogli zateći državni službenici drugih vjeroispovijesti. Gotovo u pravilu, svi su „slavili“ Bajram i Božiće, a najvjerovatnije će ta praksa biti nastavljena i u budućnosti, s obzirom da u ugovorima sa vjerskim zajednicima kazni za prekršioce nema.
