Pa taj svaku kušnju
s teškoćom podnosi
i zbog njegove slabosti
šejtan ga u očaj odnosi.
A prokletog li stvora
tog šejtana prokletog,
što ljude svojim r’ječima u Vatru uvodi.
Al’ znajte jedno
i pamtite dok ste živi:
Što god prokletnik kaže,
sve će da vam slaže.
Njegove riječi su otrov
što za srce ujeda,
i ostavlja tragove
koje samo Božija milost briše.
A ovaj život što ga živimo,
zašto živimo pitaju se mnogi,
Njima ću da kažem, iskreno i od srca,
bez trunke laži i prevare klete:
Ovaj život što živite,
živite ga zato
da Bogu robujete,
a ne da skupljate zlato.
Jer zaista sve što vidite,
što ste vidjeli i što ćete vidjeti,
sve ovo Bogu pripada,
pa zašto se za ovo zauzimate
kad nikakve koristi od toga nemate.
Ono što je vaše,
vaše će i ostati
do Sudnjeg dana, a onda vas
upropastiti ili proslaviti.
A to što je vaše,
to djela su koja radite.
Dobra i loša,
sjeme što za ahiret sadite.
Pa recite mi onda,
ako razuma imate:
Zašto crnu vatru, bol i patnju
na sebe prizivate?!
Zašto se opterećujete onim što ne trebate
pa breme grijeha sve težim činite,
a ono dobrih djela,
sa vazduhom poredite.
Teško onim koji
Bogu drugog pridružuju,
a On rođen nije,
niti je On rodio!
I Njemu niko ravan nije!
Pa kada tako je,
zašto se istina krije,
zašto laž izlazi iz usta onih
iznad kojih šejtan svoje neistine iznosi?
Zar slušate onog koji vječno je proklet?
Od Boga, Gospodara!
Od Božije srdžbe pobjeći ne možete!
Radite kako hoćete,
ali jedno zapamtite:
Kad-tad
za svoje postupke ćete
da odgovarate.
A oni dobri koji
istinu ne kriju
Od radosti u hladu
Dženneta prostranog
Božiju milost
će da kušaju.
