Podnosioci zahtjeva za azil moraju se podvrći ispitivanju u Njemačkoj, kako bi dobili dozvolu boravka u ovoj zemlji. Saradnici Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice postavljaju im pitanja o uslovima koji vladaju u zemljama iz kojih dolaze i o tome da li su i kako bili izloženi političkom progonu. Oni se interesuju i kojim putem i kako su azilanti dospjeli u Njemačku. Žele da znaju da li je u sve bila umiješana neka kriminalna banda ali zanima ih i da li su oni, prije dolaska u Njemačku, kročili na tlo neke druge članice Evropske unije. Ako jesu, onda moraju biti vraćeni u tu zemlju.
Do ovog nivoa procedura za dobijanje azila je normalan i međunarodno priznat proces. Ali često se dešava da se u sve uključi ustanova, koja je građanima u Njemačkoj jedva poznata. Riječ je o “Glavnom centru za ispitivanja” sa sjedištem u Berlinu. Službeno je ova institucija pod nadležnošću ureda vlade. Od 1958. ona prikuplja informacije koje doprinose sigurnosti Njemačke. Süddeutsche Zeitung i TV-stanica NDR su izvjestili da saradnici Centra za ispitivanja podnosioce molbi za azil ispituju da li poznaju određene osobe, koje pripadaju terorističkim ćelijama ili im postavljaju pitanja o magacinima oružja. Ako se ove informacije proslijede tajnim službama to teoretski znači da mogu biti upotrijebljene u cilju hvatanja terorista ili njihovog ciljanog ubijanja uz pomoć bespilotnih letjelica.
Opasna igra?
Mnogi advokati, koji savjetuju azilante, poznaju “Savezni centar za ispitivanja”. Ali, znaju li za povezanost sa tajnim službama? Victor Pfaff je advokat iz Frankfurta, koji se više od 40 godina bavi pitanjima azila. On je imao i razgovore za predstavnicima “Centra za ispitivanje”. Gospoda su bila veoma ljubazna i veoma otvorena, kaže on. Razmijenili su i vizit-kartice, kaže Victor Pfaff. “Direktno su mi rekli, nemamo ništa sa njemačkom tajnom službom Bundesnachrichtendienst. Mi smo podređeni vladinom uredu i zaduženi smo za pribavljanje određenih informacija, koje bi mogle biti od interesa za kancelarkin ured.”
Ali i tajna služba BND je kao i Centar za ispitivanje pod nadležnošću Ureda njemačke vlade. Internet-leksikon Wikipedia definiše Centar za ispitivanje kao prikrivenu filijalu njemačke tajne službe BND. U posljednjih 40 godina, koliko Victor Pffaf radi kao advokat za pitanja azilanata, azilanti se, kako kaže, nisu žalili da su imali problema zbog toga što su ih ispitivali saradnici Centra, koji možda direktno sarađuje sa njemačkom tajnom službom. On je sam imao kontakta sa ovim Centrom kako bi pospješio dugotrajne pregovore za dobijanje azila. Kada su njegovi klijenti bili u stanju da daju korisne informacije, dešavalo se da u roku od nekoliko dana dobiju boravak u Njemačkoj i pasoš. To je uobičajen deal do kojeg se međutim ne dolazi često, kaže Victor Pfaff .
“Zloupotreba azilanta”
Pfaff međutim smatra da “problem nastaje kada se sve dešava tajno, kada azilante ispituju ili kad su prisutni ljudi koji imaju posve drugi interes, dakle kojima nije cilj da ispitaju da li postoji opravdan zahtjev za zaštitom te osobe, već njihovo ispitivanje služi kojekakvim obavještajnim ciljevima. U tom slučaju se podnosilac molbe za azil kao objekt zloupotrebljava.” Pfaff do sada nije imao takve klijente ali je čuo da je takvih slučajeva bilo. On smatra da je to veoma opasno i da teroristi mogu i da se osvete pa čak i da likvidiraju navodne izdajnike.
Claus-Ulrich Prölß vodi organizaciju pod nazivom Kelnsko izbjegličko vijeće. On je susreo ljude, koje su direktno ispitivali nejmački agenti. Jedni su se nadali kratkom procesu za dobijanje azila, drugima nije bilo jasno šta se dešava i bili su jako uplašeni. Kao i advokat Pffaf tako i Prölß vjeruje da postoji uska veza između Saveznog ureda za migracije i Glavnog centra za ispitivanje. On smatra da postoji razlog što je NRW odustala od dugogpodišnje prakse ispitivanja azilanata u cilju sigurnosti Njemačke. Tu se postavlja i pitanje kvaliteta prevoda, jer je često slučaj da prevodioci daju i lične interpretacije.
Deutsche Welle je zamolio za intervju o povezanosti Centra za ispitivanje sa tajnom službom BND. Voditeljica Centra se osobno javila i obećala telefonski intervju, nakon što se Ured vlade u Berlinu najprije složi sa katalogom pitanja. Usaglašavanje je još u toku.
