Sud BiH je ovakvu odluku donio nakon što je Ustavni sud BiH na sjednici od 22. oktobra 2013. godine usvojio apelacije osuđenih pred Sudom BiH, te, utvrdio povredu prava optuženih iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo presude Državnog suda, te naložio sudu da ”po hitnom postupku donese novu odluku”.
Tako su, kako je AA ranije objavila, na slobodu pušteni Slobodan Jakovljević (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Aleksandar Radovanović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine za krivično djelo genocid), Branislav Medan (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Brano Džinić (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine za krivično djelo genocid), Milenko Trifunović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 33 godine za krivično djelo genocid), Petar Mitrović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Nikola Andrun (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva) i Milorad Savić (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 21 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva).
Također, oslobođeni su i Mirko (Špire) Pekez (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva), kao i Mirko (Mile) Pekez (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 29 godina za krivično djelo rati zločin protiv civilnog stanovništva).
Predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” Hatidža Mehmedović kazala je za AA da je potresena jučerašnjom odlukom. Ističe kako žrtve nisu mnogo tražile i da im je presuda ratnim zločincima bila jedina satisfakcija.
Ovo je, prema njenom mišljenju, dokaz da se etničko čišćenje moralo dogoditi i da je cilj bio da Bošnjaka na prostorima današnje Republike Srpske nema.
”Ovo je katastrofa! Ovo što se dogodilo predstavlja nagradu za zločince i vodi još opasnijem i krvavijem genocidu u budućnosti. Vjerujte, to je put u novi genocid. Možete misliti kakvi su naši dani i noći ovdje u Srebrenici kad oslobode jednog od zločinaca, a ukopali smo po jednu ili dvije kosti svoje djece, braće, muževa, rođaka… Ovo je nagrada za zločince. Oslobađaju zločince, a još hiljade ih nije došlo pred lice pravde i mnogi od naših najmilijih nisu ni pronađeni. To treba sve da zabrine. Ovo je samo način da se kazni žrtva. Bez pravde nema budućnosti, a ni države. Neka im Bog sudi”, kazala je potresena majka Srebrenice koja je u genocidu jula 1195. ostala bez dva sina i muža.
Bakira Hasečić, predsjednica udruženja “Žena – žrtva rata” iz Višegrada ističe da žrtvama ništa nije jasno.
”Jesu li zločinci definitivno sada slobodni? Kako su se mogli naći na slobodi takvi zlikovci, ratni zločinci koji su ruke okrvavili!? Pazite, proveden je cijeli postupak i nedvosmisleno je dokazana njihova zločinačka uloga. Ako je donesena prvostepena, pa drugostepena presuda, to bi sada moralo biti slovo zakona, znak ‘ruke pravde’, a ne da ljudi jednostavno odšetaju na slobodu. Sada ispada da ti ljudi nisu ni krivi. Nije mi nikako jasno šta će se sa njima sada desiti, ali i kako će to utjecati na žrtve i svjedoke, buduća svjedočenja. Zatečena sam. Shvatam da se može tražiti ponavljanje postupka, ali da odgovorni budu u zatvoru, no pustiti te ljude na slobodu, ne mogu da vjerujem da se to desilo”, upitala se Hasečić, koja je rekla da još uvijek vjeruje u pravosudni sistem BiH i ne može da vjeruje da se ”na ovakav način politika umiješala u pravosuđe”.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja ”Majke enklava Srebrenica i Žepa” tvrdi da su je nakon odluke o oslobađanju osuđenika već kontaktirale neke srebreničke majke, jer ”ne znaju šta da rade nakon što su ratni zločinci oslobođeni”,
”Strah ih je… Te žene su bile svjedoci na suđenju nekim od tih zločinaca, oni su njima sada u komšiluku. To je strašno. I ja sama razmišljam kako ću slobodno da odem u Srebrenicu i da obiđem mezare svojih najmilijih, jer smo i ranije imali prijetnje. Ništa se ovo ne dešava slučajno, ovo je program da se iseli i ono malo Bošnjaka koji su bili svjedoci i koji su tražili pravdu. To nije samo projekt pomaganja zločinaca već i projekt protjerivanja preostalih Bošnjaka”, naglasila je Subašić, optužujući ”vlasti da ništa nisu uradili kada se počelo ozbiljnije govoriti o ovoj temi”.
Subašić tvrdi da je ogorčena jer su u donošenju ove odluke na Ustavnom sudu BiH učestvovali i Bošnjaci, i to Mirsad Ćeman i Seada Palavrić.
”Jučer sam zvala gospodina Ćemana i rekla mu da se treba stidjeti ove odluke. Kazala sam mu da kada dođe kući treba da pogleda svoju djecu i da se sjeti mene i svojih majki koje su u tabut stavile po dvije kosti svoje djece. On mi je odgovorio da se mi majke Srebrenice ne razumijemo u to. Svi tvrde da smo mi glupi i emotivni. Svi drugi, kao, govore zbog nas. A je li tako? Ovo što se desilo je atak i na državu. Ja sam svjedočila i ponavljam da vipe neću svjedočiti na našim sudovima”, zaključila je Subašić.
Prema rješenjima o obustavi izvršenja kazne, osuđeni za ratne zločine se odmah puštaju na slobodu. Ukidanjem drugostepenih presuda Suda BiH od strane Ustavnog suda BiH prestao je da postoji zakonski osnov za dalje izdržavanje kazne zatvora osuđenih osoba. Protiv ovog rješenja žalba nije dozvoljena.
Ustavni sud BiH postupajući po apelacijama osuđenih za ratne zločine, a u skladu s primjenom presude Evropskog suda za ljudska prava iz slučaja ”Maktouf i Damjanović”, donio je odluke koje obavezuju Sud BiH da primijeni odredbe zakona koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a ne Krivični zakon BiH po kojem su već osuđeni.
