U ovom trenutku nema pouzdanih saznanja o tome da li se prijetnja odnosi na dosijee političara ili na dokaze o ratnim zločinima, ali bacanje “Srbije na kolena” upućuje na štetu koja bi država mogla da ima u međunarodnim okvirima. Time se nanovo podgrijava priča da je Marković, prije nego što je uhapšen, nezakonito sklonio određene dosijee i dokumentaciju Resora državne bezbjednosti.
Zbog toga je protiv njega i njegovih saradnika Branka Crnog i Milana Radonjića već vođen jedan sudski proces: bili su optuženi da su, krajem oktobra i početkom novembra 2000. godine, preuzeli kopije disketa sa dosijeima 16 opozicionih političara i ličnosti iz javnog života u tada tek okončanoj eri Slobodana Miloševića. Po ocjeni suda, nije bilo dokaza koji bi potkrijepili optužnicu, pa su sva trojica pravosnažno oslobođeni sumnje da su izvršili krivično djelo odavanje državne tajne. Međutim, sva je prilika da Marković raspolaže tajnim podacima za koje vjeruje da predstavljaju prijetnju državi, piše ovaj beogradski list.
Kao što je već pisano, državna Komisija za istraživanja ubistva novinara došla je do dokaza koji dodatno upućuju na zaključak da je, kao i u slučaju ubistva Ivana Stambolića i pomenutog zločina na Ibarskoj magistrali, i u slučaju Ćuruvije u pitanju državni zločin u kojem pripadnici tajne službe nisu bili angažovani “samo” na praćenju Ćuruvije već i na organizaciji i izvršenju zločina. Time bi pale u vodu ranije tvrdnje da su egzekutori iz podzemlja (Dušan Mihajlović je u više navrata sugerisao da je Ćuruviju najvjerovatnije ubio Luka Pejović).
Vuk Drašković, koji je kao niko drugi bio na udaru RDB-a i samo sticajem srećnih okolnosti preživio dva pokušaja ubistva, kaže da je sasvim verovatno da je Marković u posedu “tajnih kompromitujućih dosijea”.
“Moguće je da je to njegova nada da će ucenama isposlovati kriminalni način za svoj izlazak iz zatvora. To je nemoguće. Bez obzira na to da li su dosijei kojima prijeti stvarni ili su montirani, falsifikovani od strane samog Radomira Markovića u svrhu ucjenjivanja”, kaže Drašković.
On ističe da će manipulacija uvjek biti sve dok se tajni dosijei ne otvore. Drašković kaže da se i u slučaju Ćuruvija zna ko je kome naredio likvidaciju, ko je u državnoj bezbjednosti bio organizator zločina koji je odredio ubice i način likvidacije. Marković je u zatvoru, ali ostali su na slobodi i izbjegavaju optužnice.
“Svi dokazi su prikupljeni, optužnica bi sutra mogla biti podignuta, a zašto je Miljko Radisavljević ne podiže pitanje je koje, bar meni, izaziva određene sumnje”, kaže Drašković.
Advokat Dušan Mašić, branilac Radomira Markovića, kaže da se sa svojim štićenikom nije skoro vidio da bi mogao da komentariše da li je u bilo kom smislu, u bilo kakvim okolnostima, zaprijetio objavljivanjem tajnih podataka.
“Sve ove godine, uprkos teškoj situaciji u kojoj se nalazi, Rade Marković preda mnom nikome nikad nije prijetio. Poznajem ga dugo, iz vremena prije nego što sam postao njegov advokat. Znam da to nisu njegovi maniri. On robija tuđu robiju”, kaže Mašić.
On ponavlja stav odbrane bivšeg načelnika RDB-a da je presuda od 40 godina zatvora protivzakonita, jer je u vrijeme izvršenja krivičnog djela maksimalna zaprijećena kazna za to krivično djelo bila 15 godina zatvora. Mašić nije želio da otkriva buduće poteze Markovićevih advokata, jer je, kako kaže, osnovni red da o svakoj mogućnosti i potezu razgovaraju prvo sa svojim branjenikom, a ne da svoje namjere otkrivaju u novinama.
