Pametne telefone prate ozbiljni bezbjednosni rizici. O tome se zna već neko vrijeme, ali čini se da su ljudi ozbiljno shvatili taj problem tek nakon skandala sa špijuniranjem koje je sprovodila američka tajna služba NSA i otkrića da je čak i telefon njemačke kancelarke bio prisluškivan. Tek sada su ljudi počeli da se pitaju koliko su sigurni njihovi lični podaci u pametnim telefonima.
Jirgen Šmit, glavni i odgovorni urednik njemačkog internet-portala „Heise Security“, iznosi otrežnjujući stav: „Već godinama je poznato da je sa bezbjednosne tačke gledišta, cijela infrastruktura mobilnih telefona potpuno beskorisna. Niko ne poriče da tu činjenicu. To, između ostalih, itekako iskorišćavaju i policija i bezbjednosne agencije“, kaže Šmit za Dojče vele.
Ako neko odluči da mu je enkripcija iliti zaključavanje podataka od velikog značaja, ta osoba mora da apsolvira nekoliko logičkih prepreki u početku. „Da biste instalirali enkripciju, osoba na drugom kraju komunikacije mora da uradi to isto. Nije dovoljno da šifrujete samo svoje podatke. Na taj način počinjete da šaljete gomile neželjenih datoteka u etar koje niko ne može da rastumači“, objašnjava Šmit.
Izgleda da su tek od ovog špijunskog skandala ljudi postali spremniji da urade nešto za bezbjednost svojih podataka. Zato je tržište bezbjednosnih aplikacija za pametne telefone doživjelo je procvat. Jirgen Frike, savjetnik za informacione tehnologije i stručnjak za komunikaciju, savjetuje ljude koji se koprcaju u lavini različitih alternativa da obrate pažnju na određene karakteristike programa.
Mogu li aplikacije da osiguraju zaštitu?
Frike između ostalog ukazuje da aplikacije za pametne telefone treba da budu napravljene u skladu sa principom otvorenog izvora. Drugim riječima, takozvani kod izvora mora da bude vidljiv svakome ko hoće da ga vidi. Najbolji način za zaštitu je otkrivanje kako se bezbjednost primjenjuje. „To za laike može da zvuči paradoksalno, ali to je upravo ono što je potrebno“, objašnjava Frike.
Postoji mnoštvo besplatnih programa na internetu sa otvorenim izvorom (open source), koji otežavaju prisluškivanje i praćenje komunikacije. Da biste zaštitili svoj pametni telefon, Frike preporučuje programe kao što je „Text Secure“ za kodiranje tekstualnih i multimedijalnih poruka, kao i „Chat Secure“ umjesto servisa kao što je „WhatsApp“, kod kojeg se određeni stepen nadzora uzima zdravo za gotovo.
Dok su besplatni programi za enkripciju glasa u realnom vremenu tehnički još uvijek nezreli, Frike preporučuje programe K9 i APG kao dobar način da se vaša elektronska pošta zaštiti od nepoželjnih očiju.
Budite svjesni okruženja
Uz te prijedloge, važno je čuvati telefon od virusa, isto kao i obična računar. Na pitanje šta je najbezbjednije od tri različita kanala komunikacije – poziv, SMS-poruka ili komunikacija preko interneta, Frike ističe posljednji – naravno, kada je zaključan.
Treba takođe biti svjestan bezbjednosnih rizika u kompjuterskom okruženju. Na primjer, kada je u pitanju usklađivanje kalendara na telefonu. I tu je enkripcija od suštinske važnosti, a to obezbjeđuje servis elektronske pošte Posteo.
Kriminalci se zahvaljuju službama
Ipak, ne treba brinuti samo o svjetskim obavještajnim službama. Kriminalci su prijetnja sve vrijeme, podsjeća Frike: „U internet-pretraživačima, na primjer, postoje sitne prateće komponente nadzora koje, čudno, ali istinito, postoje već godinama, a da ih niko ne primjećuje.“ Frike vjeruje da su te „rupe“ ostavili proizvođači u dogovoru sa obavještajnim službama. „Svjetski kriminalci znaju za to“, kaže on.
Tu teoriju podržava i Šmit. Po njegovoj ocjeni, „ta tehnologija je dostupna i ona će omogućiti unapređenje na više bezbjednosne standarde, ali problem je u tome što bi policija i obavještajne službe izgubile pravo da pristupe podacima kad god hoće, a očigledno je da to niko ne želi.“
Stručnjaci se slažu da je sve ovo, ako ništa drugo, važno da se onima koji prisluškuju zakomplikuje život. Kriminalci bi onda bili potpuno isključeni, a državne agencije bi shvatile da ih njihov rad košta više nego do sada.
Legalno njuškanje: analiziranje podataka
Na kraju krajeva, korisnici bi trebalo da se iskreno zapitaju koliko privatnosti su voljni da se odreknu. „Moja Gmail adresa je mnogo više od obične adrese za elektronsku poštu. U isto vrijeme ja pristajem da moja pošta bude provjeravana u marketinške svrhe.“ Mnogi programi, kao što su Gmail, WhatsApp ili Facebook, zahtijevaju da pristanete da vaše poruke budu provjeravane, u okviru svojih uslova korišćenja.
Kod aplikacija za telefone sa opertivnim sistemom Android, to se nalazi u formi upozorenja prije nego što instalirate program. Frike naglašava da je „to trenutak kada mogu da stanem i da se zamislim – ta aplikacija treba da mi šalje recepte ili da kaže kada je jaje kuvano – zašto onda traži pristup mom telefonskom imeniku?“
Frike savjetuje korisnike koji su brinu sa svoju privatnost da ne preskaču uslove korišćenja i da se okrenu programima sa otvorenim izvorima, bez špijunskih softvera: na taj način, najmanje što može da se uradi jeste da se ne otkrije baš sve pred provajderom.
