Fobija se sastoji od stalnog straha ili izbjegavanja određenog podražaja, kaže dr. Kate Wolitzky-Taylor, članica Centra za istraživanje anksioznosti i depresije pri Sveučilištu u Kaliforniji. Svatko se boji nečega – ili puno toga. Ali strah nije isto što i prava fobija.
- Obično je podražaj stvar ili situacija, poput pčela ili visina. Ali postoji i druga komponenta fobija. Osim toga, strah uzrokuje značajnu nevolju ili na neki način narušava život osobe – objašnjava Wolitzky-Taylor.
Dakle, možda vas zmije ili tijesni prostori plaše, oboje je uobičajeno, dodaje ona. Strah se može popeti na razinu fobije ako ne možete vidjeti zmije ni na TV-u, ili morate dati otkaz na poslu jer se za dolazak u ured morate voziti u skučenom liftu.
Odakle dolaze te fobije?
Vaš DNK može igrati ulogu. Wolitzky-Taylor kaže da mnogi pojedinci imaju gene koji povećavaju rizik od poremećaja povezanih s anksioznošću – krovni pojam koji uključuje fobije. Ali čak i ako nemate te gene, možete ih razviti učenjem ili ‘uvjetovanjem’. Na primjer, ako su vam roditelji uvijek govorili da se bojite pauka, to bi moglo prerasti u fobiju – pogotovo ako ste također imali negativno iskustvo s paucima.
Izbjegavanje stvari koja vas plaši također može povećati njenu moć nad vama.
- Izbjegavanje jača anksioznost i održava je, a to je recept za fobiju – ističe Wolitzky-Taylor.
Doslovno, možemo se bojati gotovo svega.
Ovo su neke od najčudnijih fobija koje postoje:
Tafofobija
Tafofobija je strah da ćete biti živi pokopani. Istraživanja sugeriraju da se pojavio, i vjerojatno dosegao vrhunac, tijekom 1700-ih u vrijeme kada je harala kuga, a ljudi su se bojali da će ih liječnici ili medicinski stručnjaci zabunom proglasiti mrtvima. Tafofobija je bila takav fenomen da su se pojavili ‘sigurnosni lijesovi’ iz kojih se može pobjeći, a leševi su često bili pohranjeni na dulje vrijeme prije pokopa kako bi se osiguralo da se ne probude.
Eisoptrofobija
To je strah od ogledala ili, točnije, od viđenja vlastitog odraza u ogledalu. Gledanje u ogledalo može kod osoba s ovom fobijom uzrokovati sram ili uznemirenost, a može dovesti i do depresije, prema studiji slučaja iz 2014. koja detaljno opisuje 30-godišnju borbu jedne 55-godišnjakinje s ovom fobijom.
Ombrofobija
Ombrofobija je strah od kiše. Spada u kategoriju koju istraživači nazivaju ‘fobije prirodnog okoliša’, koja također uključuje uragane (lilapsofobija), snijeg (kionofobija), hladnoću (kriofobija) i vjetar (ankraofobija). Vjerojatnije je da će oni s ovim fobijama imati neku vrstu formalnijeg obrazovanja vezanog uz vremenske uvjete, što ih opterećuje ‘većim razumijevanjem potencijalnih opasnosti povezanih s lošim vremenskim prilikama’, prema autorima jedne nedavne studije.
Fonofobija
Fonofobija je ‘nenormalan’ i ‘neopravdan’ strah od zvuka, prema istraživanju iz Malezije. Istraživači kažu da su to često normalni, svakodnevni zvukovi koji nikako ne mogu oštetiti nečiji sluh ili izazvati bol – stvari poput zatvaranja vrata ili glasnog razgovora. Fonofobija se ponekad preklapa sa stanjem koje se naziva ‘hiperakuzija’, što je nenormalno jaka reakcija na zvuk, koja proizlazi iz dijela mozga koji obrađuje buku.
Numerofobija
Numerofobija je strah od brojeva. Obično se pojavljuje kao strah od bavljenja matematikom ili suočavanja s brojevima.
Mirmekofobija
Mirmekofobija je strah od mrava. Izraz se obično primjenjuje na vrste biljaka koje uzmiču ili ne reagiraju dobro u prisutnosti ovih insekata. Ali istraživanja koja se dotiču fobija i insekata sugeriraju da neke osobe također plaše mravi.
Talasofobija
Talasofobija je strah od oceana ili duboke, otvorene vode. Dok misli o morskim stvorenjima koja vrebaju ispod valova igraju ulogu u ovoj fobiji, ona je često ukorijenjena u strahu od nepoznatog, piše Seán Harrington u knjizi ‘Beasts of the Deep’.
- Duboko more nudi nam opresivan i zloslutan kontekst; prostor neistražen, nespoznatljiv i neodoljiv – piše on.
Efebifobija
Efebifobija je strah od tinejdžera ili adolescenata. Kulturološki i demografski istraživači odavno su shvatili da gotovo svaka generacija odraslih ima blage oblike ove fobije, što znači da na tinejdžere gledaju kao na one koji su na neki način ‘izvan kontrole’. Za odrasle s težim oblicima, provođenje vremena s tinejdžerima može pomoći u raspršivanju tih strahova.
Fobija prošlih života
Postoje istraživanja o ljudima koji vjeruju u reinkarnaciju i koji tvrde da se sjećaju detalja iz svojih prošlih života. Jedno istraživanje Sveučilišta u Virginiji pokazalo je da neka djeca koja tvrde da se sjećaju svojih prošlih života pate od ‘neobičnih’ fobija za koje kažu da su povezane s tim prošlim životima – a posebno s načinom na koji su umrli. Na primjer, dijete može imati intenzivan strah od vode koji pripisuje utapanju u prošlom životu.
Aerofobija
Aerofobija je strah od svježeg zraka ili kretanja zraka – poput propuha ili povjetarca. Puhanje ili raspuhivanje zraka na one s ovom fobijom može izazvati grčeve mišića i ‘intenzivnu zaprepašćujuću reakciju’, pokazuje jedna studija iz 2008.
Alektorofobija
Alektorofobija je strah od pilića ili kokoši. Jedna studija slučaja iz 2016. govori o 18-godišnjakinji koja je imala zastrašujući susret s kokoši dok je bila dijete. Kasnije, kad god bi vidjela kokoš ili pile, brinula se da će je kljucati ili napasti. Čak je počela osjećati intenzivnu tjeskobu kad bi večerala vani i vidjela jela koja sadrže piletinu.
Amatofobija
Amatofobija je strah od prašine. Možda nije iznenađujuće, istraživanja su otkrila da se povremeno pojavljuje među knjižničarima – onima koji su stalno u blizini starih knjiga prekrivenih prašinom.
Globofobija
Globofobija je strah od balona.
- Nakon što su u djetinjstvu bili senzibilizirani eksplodirajućim balonima, pacijenti imaju tendenciju da izbjegavaju blizinu balona – piše autor jednog nedavnog BMJ izvješća. Taj istraživač kaže da ti pacijenti često upadaju u nevolje kada imaju djecu i nailaze na balone na rođendanskim zabavama druge djece.
Fobofobija
Fobofobija je strah od samog straha. To može dovesti do napadaja tjeskobe i onoga što neki istraživači opisuju kao ‘slobodno lebdeću tjeskobu’. U osnovi, radi se o onima koji su toliko hipersvjesni načina na koji će strah utjecati na njih da se bore funkcionirati zbog straha da će doživjeti strah.
Zoofobija
Zoofobija je strah od svih životinja. Isti izraz također se odnosi na kategoriju specifičnijih strahova od životinja, kao što je strah od pasa ili zmija. U nekim slučajevima, ovaj strah može uzrokovati da pojedinci ostanu vezani za kuću zbog straha od susreta sa životinjom. Simptomi također uključuju ‘pretjerano znojenje, probleme s kontroliranjem mišića, vrtoglavicu, nesvjesticu, ubrzan rad srca, ubrzano i plitko disanje’, prema nedavnoj studiji.
Emetofobija
Emetofobija je strah od povraćanja. Istraživači ponekad ovaj strah kategoriziraju kao ‘socijalnu fobiju’, jer se pacijenti mogu bojati povraćanja jer bi im bilo neugodno da se to dogodi pred drugima. Također, gledanje u određenu hranu ili osjećaj aktivnosti želuca može izazvati fobiju, prema studiji Sveučilišta Columbia.
Nomofobija
Nomofobija je strah od gubitka pametnog telefona. Radi se o relativno novoj fobiji. Nedavna studija iz Italije definira karakteristike kao osjećaj ‘tjeskobe ili nervoze’ pri pomisli da ćete izgubiti svoj pametni telefon ili zabrinutost zbog gubitka mrežne pokrivenosti ili napunjenosti baterije.
Urofobija
Urofobija je strah od mokrenja. Za one koji imaju problema s kontrolom mjehura, strah može proizaći iz zabrinutosti da će imati ‘nesreću’ u javnosti, kao i strah od toga da će morati na toalet u nezgodno vrijeme. Neki također doživljavaju ovaj strah dok mokre u blizini drugih, što neki stručnjaci smatraju posebnom potkategorijom socijalne anksioznosti.
Somnifobija
Somnifobija je strah od uspavljivanja ili spavanja. Neki mogu doživjeti ‘paralizu sna’ – u osnovi, ne mogu se pomaknuti čak ni dok su još uvijek djelomično budni – a to može dovesti do somnifobije, prema studiji Sveučilišta u Minnesoti iz 2016.
Ranidafobija
Ranidafobija je strah od žaba. Nije iznenađujuće da ovaj strah može navesti ljude da izbjegavaju planinarenje, boravak u prirodi ili posjete prirodoslovnim muzejima.
Panofobija
Panofobija je strah od svega i izraz je koji se ponekad koristi za opisivanje pacijenata s generaliziranim anksioznim poremećajima. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da se mnogi panofobičari često plaše tame ili bezopasnih zvukova. No šire gledano, ljudi s panofobijom imaju strah koji proizlazi iz nepoznatog uzroka.
Atazagorafobija
To je strah od zaborava ili da će netko biti zaboravljen. Iskustvo s amnezijom ili poznavanje nekoga tko je patio od amnezije može potaknuti ovaj strah, prema jednoj studiji iz Njemačke iz 2012.
Vestifobija
Vestifobija je strah od odjeće. U mnogim slučajevima, ovaj strah se fokusira na određenu vrstu odjevnog predmeta. Jedna studija slučaja detaljno je opisala vojnog veterana koji je doživio ekstremnu tjeskobu kad god je trebao odjenuti dio svoje uniforme. Neki drugi imaju problema s uskom odjećom – ili s bilo kakvom odjećom uopće.
Cibofobija
Cibofobija je strah od hrane. I dok to isprva zvuči pomalo smiješno, jedna je studija slučaja otkrila da se ovaj strah razvio kada je pacijent doživio bolne grčeve mišića nakon jela ili gutanja.
Eritrofobija
Eritrofobija je strah od crvenila.
- Crvenilo može postati tvrdoglav i onesposobljujući simptom koji često ozbiljno ograničava društveni život pacijenta – kažu autori studije u Psychosomatic Medicine. Nažalost, za one s ovom fobijom, i za sve koji se osjećaju malo neugodno zbog crvenila, pokušaji suzbijanja istog obično ga pogoršaju, kažu autori studije.
Frigofobija
Frigofobija je strah od hladnoće. To bi moglo biti posebno uobičajeno u kineskoj kulturi jer istočnjačka filozofska načela ‘jin janga’ smatraju da je izlaganje hladnoći povezano s bolovima u srcu, želucu i bolestima, kao i gubitkom vitalnosti. Jedna 45-godišnjakinja koja pati od frigofobije opisala je kako joj čak i blago hladan zrak probija kožu i uzrokuje glavobolje, bolove u tijelu i druge simptome, pokazalo je istraživanje slučaja.
Deipnofobija
Deipnofobija je strah od objedovanja ili, točnije, večera. Uopće nije jasno kako se ova fobija razvija – ali navedena je u Oxfordskom rječniku psihologije.
Ergofobija
Ergofobija je strah od posla. Prema nedavnoj studiji o tvrdnjama o invalidnosti, oni s ergofobijom osjećaju intenzivan stres i tjeskobu u svom radnom okruženju, što narušava njihovu sposobnost pravilnog funkcioniranja. Ova tjeskoba može postati ozbiljna i izazvati potpune napade panike.
Kako se nositi s fobijom?
Terapija izlaganjem daleko je najučinkovitiji način rješavanja fobije.
- To uključuje postupno suočavanje s onim čega se bojite – kaže Wolitzky-Taylor.
Osnovna ideja je poništiti nečije uvjerenje o tome što će se dogoditi.
- Pa recimo da se bojite pasa. Terapija izloženosti može uključivati stajanje u sobi sa psom, a zatim mu se postupno približavati i, na kraju, maziti ga – objašnjava ona. U međuvremenu, razgovarali biste sa svojim terapeutom o tome što vas točno brine, recimo, da vas pas ugrize ili skoči na vas.
Terapeut bi istaknuo da se ti strahovi ne ostvaruju, što bi vam pomoglo da se vratite u stanje u kojem osjećate manje straha.
- Ponekad se dogode negativne stvari, a to zapravo može učiniti terapiju učinkovitijom – kaže Wolitzky-Taylor. Ona objašnjava da ti događaji, primjerice pas koji skoči na vas, obično nisu toliko loši koliko je vaš um mislio da će biti.
Dakle, to negativno iskustvo zapravo pomaže smanjiti vaše strahove na određenu mjeru, prenosi MSN.
izvor 24sata.hr
