Možda nisu svi probali, ali za ovaj jugoslovneski doručak definitivno su svi čuli.
Bogatu trpezu ne čine jela od skupocjenih namirnica, već hrana pripremljena po tradicionalnoj recepturi koja se u našem domu prenosi s koljena na koljeno. Naši preci nekada nisu imali toliko izbora, domaćice su se snalazile sa onim što su imale kod kuće i naučile kako da od ničega naprave ukusno jelo za cijelu porodicu. U seoskim domaćinstvima na stolu su se najčešće nalazili domaće mlijeko, kajmak, hljeb… Gajili su stoku, sadili baštu, a zatim od plodova svog rada stvarali trpeze za kojima su se okupljali i čuvali toplinu ognjišta.
Doručak je bio najvažniji obrok u danu, a najpoznatiji je bio onaj koje mnogi i danas vole jer ih vraća u djetinjstvo. Sprske domaćice su ranom zorom mesile domaći hljeb koji se premazivao mašću i posipao alevom paprikom. Koliko god da današnjim mladim generacijama ova kombinacija čudno zvuči, oni koji su odrasli na ovakvom “jugoslovenskom sendviču”, i dalje smatraju da je ovaj ukus neprocjenjiv.
U nekim krajevima postojala je i slatka varijanta ovakovog sendviča, a to je značilo da hleba premažu mašću i onda da se pospe šećerom. Istina je da je ovo bila jednostavna hrana koja brzo zasiti, ali uspomene je čine posebnom i za mnoge boljom od najluskuznijih kulinarskih remek-djela.
