Nekada je najbolji način da ilustrujete filozofski koncept, taj da ga uobličite u neku priču ili situaciju.Predstavljamo vam devet takvih misaonih eksperimenata koji mogu da vam zadaju mnogo glavobolja, naročito pred spavanje.
Upozorenje: Ne testirajte ih ako imate drugih obaveza.
Zatvorenikova dilema
Ovo je klasična problem iz teorije igara u kom je osumnjičeni suočen sa teškom odlukom – da ostane pri ćutanju, ili prizna zločin.
Problem je u tome što ne zna šta će njegov saučesnik reći na ispitivanju.
Evo kako bi trebalo da zamislite tu situaciju:
Tanja i Uroš uhapšeni su zbog pljačke banke i smješteni u dvije odvojene sobe za izolaciju.
Svako od njih više brine za svoju sudbinu, nego dobrobit saučesnika. Mudri isljednik oboma nudi isto: “Možete pristati da priznate sve, ili da se branite ćutanjem. Ako priznate, a vaš saučesnik ne progovori, povlačim cijelu optužnicu protiv vas, a služiću se vašim svjedočenjem da smjestim vašeg saučesnika iza rešetaka.
Takođe, ako vaš saučesnik prizna, a vi ne progovorite, biće oslobođen, a vama slijedi robija.
Ako oboje priznate, dobiću dva krivca, ali ću se potruditi da vam oboma dam brzu mogućnost puštanja na uslovnu slobodu”.
Ovaj misaoni eksperiment je mučan, jer pokazuje da ljudi nisu uvijek u mogućnosti da donesu pravu odluku kada su suočeni sa nedovoljno informacija ili kada treba da biraju između svog interesa i dobrobiti nekog bliskog.
Dilema je u tome što svaki osumnjičeni bolje “prolazi”, ako sve prizna, ali idealan ishod nudi opcija da oboje ćute.
Ovaj eksperiment može da se primijeni na razna polja – od koordinacije međunarodnih odnosa (uključujući i prevenciju nuklearnog rata) do kontakta sa vanzemaljskom civilizacijom.
Mašina za iskustva
Filozof Robert Nozik osmislio je misaoni eksperiment “Mašinu za iskustva” koja podsjeća na filmski hit “Matriks”.
Iz njegove knjige “Anarhija, država i utopija” (1974.):
“Pretpostavite da se nalazite u mašini za iskustva koja će vam dati svako iskustvo koje poželite. Neurolog bi mogao da stimuliše vaš mozak tako da mislite i osjećate da pišete odličan roman, ili se družite ili čitate interesantnu knjigu. Sve vrijeme, u stvari, plutate u kapsuli sa elektrodama prikačenim na glavu. Naravno, dok ste u kapsuli, mislite da se sve to zaista dešava.
Da li biste se priključili na ovu mašinu do kraja života i unaprijed programirali vaša iskustva?
Na prvi pogled, imamo odličan razlog da se priključimo na takvu mašinu, jer živimo život koji nema očiglednu svrhu, a pošto većina živi u uslovima koji su “lošiji od idealnih”, zašto se ne bismo odlučili za nešto bolje, čak i ako je “vještačko”?
S druge strane, šta je sa ljudskim dostojanstvom? Šta je sa ispunjavanjem naših stvarnih želja?
Problem tramvaja
Ovaj problem mučiće etičara u vama, a za to možete okriviti Filipu Fut, moralnog filozofa svjetskog glasa.
Ovaj misaoni eksperiment, koji ima mnoštvo varijacija, prvi put se pojavio u Filipinom radu iz 1967. pod nazivom “Abortus i doktrina dvostrukog efekta”.
Zamislite da ste skretničar i da vam se približava tramvaj potpuno van kontrole. Šine se granaju na dvije strane – jedna vodika grupi od pet ljudi, a druga ka jednoj osobi.
Ako ne uradite ništa, tramvaj će udariti pet ljudi. Ali, ako pritisnete dugme, promijenićete njegovu putanju i ubiti jednu osobu. Šta ćete uraditi?
Utilitaristi, koji traže maksimum koristi iz svake situacije, kažu da treba ubiti jednu osobu. Kantisti, koji ljude vide kao ciljeve, a ne svrhe, rekli bi da ne možete presuditi jednoj osobi, kako biste donijeli korist petoro i da ne treba da učinite ništa.
Ovaj eksperiment otkriva složenost morala i pravi razliku između ubistva i prepuštanja ljudi smrti.
Primijenjen je na zakone, ponašanje, nauku, policiju i ratve. “Ispravno” i “pogrešno” nisu uvijek tako očigledni.
Argument zamijene
U ovom misaonom eksperimentu, treba da zamislimo svijet u kom ljudi ne vole ukus mesa. U takvom scenariju, ne bi postojale farme životinja, a time bi došlo i do drastičnog smanjenja broja životinja poput svinja, krava ovaca i pilića.
Kako je Virdžinija Vulf jednom napisala: “Od svih argumenata vegetarijanaca, ni jedan nije tako slab kao argument humanosti. Svinja ima veći interes od bilo koga u potražnji za slaninom. Da smo svi na svijetu Jevreji, prasići uopšte ne bi postojali”.
Dakle, ovakvim tokom misli, može se doći do bizarnih, čak i groznih zaključaka.
Na primjer, da li je bolje da na planeti živi 20 milijardi ljudi, ali sa izuzetno niskim životinim standardom, ili 10 milijardi, ali sa znatno višim standardom?
Ako smatrate da je druga opcija bolja, šta onda raditi sa preostalih 10 milijardi?
Originalna pozicija
Filozof Džon Rols traži od nas da zamislimo situaciju u kojoj ne znamo ništa o našim pravm životima. Nalazimo se iza “vela neznanja” koji nas sprečava da spoznamo politički sistem pod kojim smo ili zakone mjesta u kom se nalazimo.
Ne znamo ništa ni o psihologiji, ekonomiji, biologiji i drugim naukama. Ali zajedno sa grupom ljudi u sličnoj situaciji, dobijamo zadatak da pregledamo listu klasničnih oblika prava prepisanih iz mnogih tradicija.
Zatim dobijamo zadatak da odaberemo sistem pravde za koji smatramo da najbolje odgovara našim interesima, ali bez ikakvih informacija o samima sebi i situaciji u svijetu.
Tako, na primjer, postoji mogućnost da se vratite u “stvarni život” i otkrijete da živite u siromašnom gradu u Indiji, ili bogatom kraju u Norveškoj.
Šta ako ste osoba sa poremećajima u razvoju? Milioner? Prosjak?
Prema Rolsu, vjerovatno bismo odabrali nešto što garantuje jednaka osnovna prava i slobode, kako bismo osiguralni sopstvene interese kao slobodnih i jednakih građana. On, takođe smatra da bismo odabrali sistem koji osigurava fer obrazovne i mogućnosti zaposlenja.
Ipak, da li biste po izlasku, kada shvatite da ste milioner, to smatrali pravednim?
