Ritualno obrezivanje žena još uvijek je problem u mnogim dijelovima svijeta. Posljedice po pogođene su teške. Sada je u Berlinu otvorena klinika koja se brine o žrtvama ovog okrutnog obreda.
Etiopljanka Senait Demisse je bila stara sedam godina kada je postala sudionicom jednog rituala čije posljedice osjeća još i danas. U sklopu velike ceremonije, njoj je odrezan klitoris. Na istoj “svečanosti” i još nekoliko djevojčica je bilo podvrgnuto ovom obredu. “Vidjela sam što se njima dogodilo, istrgnula sam se i pobjegla ali su me uhvatili”, priča Senait u čekaonici za pacijente u berlinskoj bolnici Waldfriede. Što je uslijedilo nakon što su je uhvatili, više se ne može sjetiti, ni na neopisive bolove ni na more krivi. “Mora da sam pala u nesvijest, ne sjećam se više”, kaže sliježući ramenima.
U berlinsku kliniku je došla da joj “vrate ono što joj je oduzeto”. “Želim ponovno biti cijela osoba”, kaže 34-godišnjakinja uz blagi osmjeh.
Demisse je među prvim pacijenticama u novoosnovanom Centru za žrtve genitalnog sakaćenja na berlinskoj klinici Waldfriede. Cilj medicinskog tretmana: obnoviti klitoris. “Zahvat neće biti nimalo lak jer su ozlijede vrlo stare i tkivo je u međuvremenu potpuno sraslo”, kaže kirurg Roland Scherer prilikom svečanosti otvaranja “Desert Flower Centra”, kako se još poetski naziva ova ustanova za pomoć osakaćenim ženama.
Neobrezane žene “nečiste”
Kod žena s ovakvom dijagnozom, koja nosi i kraticu FGM (Female genital mutilation) je odstranjen klitoris a često i vanjski dijelovi ženskog spolnog organa. Rana je u pravilu tako zašivena da ostane mali otvor. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), diljem svijeta je preko 150 milijuna žena podvrgnuto genitalnom sakaćenju koje se primjenjuje najvećim dijelom u Africi, Bliskom istoku te u nekim dijelovima Azije. Mnogim žrtvama nije više od četiri godine. Ova praksa je u mnogim zemljama zabranjena, u Njemačkoj onima koji ju primjenjuju prijeti i do 15 godina zatvora.
Unatoč tomu sakaćenje ne prestaje. Objašnjenja ima mnogo. Neobrezane žene se u pogođenim dijelovima svijeta smatraju “nečistima” i ne smatraju se punopravnim članovima svijeta odraslih. “Jedna 45-godišnja neobrezana žena ima slabiji društveni status nego jedna 15-godišnja obrezana djevojčica”, kaže Evelyn Brenda koja se u Keniji bori protiv ovog obreda. Ona sama je neobrezana i zato dugo nije smjela sjediti za stolom s odraslima nego samo s djecom.
Radi se o zločinu
No borba protiv tradicija je gotovo bezizlazan poduhvat. “Treba razgovarati s majkama koje drže svoje kćerke u mukama. No mnoge majke strahuju da će neobrezana djevojka teško pronaći supruga i da će biti izolirana”, kaže Brenda. Majkama treba biti jasno kakve su posljedice ovog čina. Obrezana žene često čitav život pate od niza fizičkih i psihičkih posljedica ovog obreda: inkontinencija, jaki bolovi, komplikacije prilikom spolnog odnosa i poroda samo su neke od fizičkih posljedica. Psihičke patnje nisu ništa manje.
“Spolno sakaćenje je jednostavno zločin”, kaže Waris Dirie, izvanredna veleposlanica Ujedinjenih naroda, aktivistica na polju zaštite ljudskih prava i bivši model. Njezina dobrotvorna zaklada “Desert Flower” koja je postala poznata nakon istoimenog romana Somalke Dirie, financijski potpomaže rad Centra u Berlinu i preuzima troškove liječenja za pacijentice koje nisu zdravstveno osigurane.
Rane koje nikada ne zacjeljuju
Centar u Berlinu je jedinstven i po svom konceptu sveobuhvatnog tretmana. Pored liječnika oko pacijentica se brinu i psiholozi i dušobrižnici. Sam kirurški zahvat spada u najsloženije područja plastične medicine. Dan mon O´Dey, voditelj Klinike za plastičnu kirurgiju u Aachenu, je razvio metodu po kojoj je moguće rekonstruirati ne samo klitoris nego i vanjske usne. Liječnik nigerijsko-njemačkih korijena je uvjeren da se nakon uspjele operacije ženama vraća jedan dio normalnosti u život. “No radi se samo o približavanju stanju normalnog. Potpuno izbrisati iskustvo sakaćenja nije moguće”, kaže O´Dey.
Na kraju ostaje borba protiv osakaćivanja djevojčica, u to je uvjerena i Senait Demisse. Nakon operacije se želi vratiti u Etiopiju gdje želi uvjeriti što je moguće više majki da svoje kćeri poštede okrutnog rituala. Jednu pobjedu je već odnijela: svoju majku je uspjela nagovoriti da ne dozvoli obrezivanje mlađih sestara.
