Preko 10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, ali bez uspjeha. Nije bilo do mene, već do moje supruge i moja mama mi je već bila počela govoriti da treba da je ostavim jer je “jalova” i da sebi nađem drugu ženu koja će mi rodii djecu DOK JO UVIJEK I JA MOGU. Odugovlačio sam jer volim moju suprugu, a onda je prošle godine konačno ostala trudna i to DVOJKE…
Prije dva mjeseca se porodila i rodila dvije djevojčice “na žalost”. Na žalost jer sam se do zadnjeg trenutka nadao da će barem jedna beba biti muško, da ću konačno dobiti nasljednika, ali džaba, uzalud nada. Kada je moja mama čula da su dvije djevojčice rekla mi je KAO DA I NISI POSTO TATA, A DOBIO SI BLIZANCE… Istina, tako i jeste ako ovako ostane svo moje imanje će otići mojim zetovima, prezime će da mi se ukine, moja porodica će koja živi 100-tinama godina prestati da postoji. Dugo sam razmišljao i odlučio sam da podnesem papire za razvod i da pokušam sa nekom drugom, mlađom da dobijem nasljednika. Imam 33 godine i još uvijek stignem, a toliko smo ugledni i bogati da mi neće biti problem da nađem mladu i lijepu, na kraju i zdravu djevojku
Prije vjenčanja mama mi je rekla da će novu snaju da vodi kod ginekologa da ustanovi može li rađati, da ne bude “jalova” kao ova moja sadašnja žena, mada je i ona rodila, ali kao da i nije. Sve bi bilo drugačije da je barem jedna beba muška ?
