Uvijek je dobro razmišljati o stvarnom značenju vjerskih običaja. Nastupio je ramazan, i skoro 1.5 milijardi muslimana širom svijeta poste, te pristupaju individualnom i spiritualnom putovanju i mjesnim vjerskim proslavama.
Ramazan je vrijeme da se vratimo sebi, da se vratimo porodicama, zajednici i društvu. To je vrijeme da razmišljamo i ocjenjujemo svoj dosadašnji život. Pored toga što je vjerska dužnost (a često i porodična tradicija), post je škola sa različitim nivoima znanja, razumijevanja i posvećenosti.
Za svakog muslimana, post je prilika da duboko razmisli o svrsi života, njegovim prioritetima i ciljvima. Prestajemo jesti i piti tokom dana, nastojimo da ovladmo sobom tako što ćemo kontrolisati osnovne ljudske potrebe, dok ujedno nastojimo dosegnuti pozitivne aspiracije u nama. Ramazan nije lahak, on zahtjeva fizički napor za spiritualna dostignuća. U ovome leži značenje obrazovanja (terbijja) u islamu, a to je da je Gospodar Vrhovni Učitelj.
Prema tome, glavni cilj je da reformišemo i očistimo sebe, svoja tijela, misli i srce korz zahtjevne vježbe poput klanjanja, posta i davanja zekata. Nije dovoljno samo izbjegavati hranu, piće i intimne odnose. Postiti znači preispitati životnu filozofiju, te prilagoditi sebe ciljevima i vrijednostima koje smo zacrtali u životu. Postiti znači otkriti značenje milosti i saosjećanja, počevši od nas samih. To podrzumijeva da ostanemo pošteni, optimistični i da ne dozovlimo da nas u potpunosti obuzme osjećaj krivice. Ramazan je mjesec milosti i mira, unutrašnjeg mira i mira u zajednici. To je mjesec ljubavi, kada iskazujemo svoju ljubav Najvoljenijem, širimo ljubav oko nas, prema našim roditeljima, djeci, prijateljima, a posebno prema siromašnima. Ovo je način na koji će nas Gospodar voljeti, podjećajući nas na svoje riječi „Zovite me, odazvat ću vam se,“ i „Ko mi dođe iduću ja ću njemu trčeći.“ Allah je svakome od nas bliži od žile kucavice. On je tako blizu, da je najbolji svjedok za sve što radimo.
Ramazan je vrijeme kada tražimo životni smisao, samokontrola i disciplina bi trebale nadvladati silne želje i iluzije. Vrijeme je da jedemo manje, da razmišljamo i dajemo više. Nažalost, statistike su zabrinjavajuće. Muslimani su skloni da jedu više tokom ramazana, završavajući dan posta sa velikom količinom hrane, ili čak sa banketima, pretvarajući tako mjesec spiritualnosti u mjesec materijalnog blagostanja. Pojedini kršćani su izrazili zabrinutost da Božić postaje porodična tradicija, te da gubi spiritualno značenje i izjednačava se sa potrošačkim sistemom kapitalizma. Ljudi daju više tokom Božića zato što više troše na hranu i skupe proizvode. To je postao period kupovanja i prodavanja, što je dobro za tržište, ali ne i za dušu. Pojedini muslimani moraju biti svjesni da bi mogli završiti čineći isto sa ramazanom. Mnogi su više zainteresovani za ramazanske noći (hrana i zabava) nego za dane posta i suzdržavanja. Mnogi muslimani od ramazana prave kopiju Božića, jedu više i troše više zapostavljajući duhovne ciljeve posta. Reforma mora početi od nas, tako što ćemo kontrolisati potrošnju i produbiti razumijevanje.
Ramazan je također mjesec ljudske solidarnosti. Dok smo mi možda gladni do akšama, ljudi u mnogim zemljama, a pogotovo u Somaliji, umiru od gladi tokom svih prethodnih sedmica i mjeseci. Poslanik s.a.v.s. je uvijek bio velikodušan, ali velikodušnost je uvećavao tokom dana u kojima je postio. Postiti znači približiti se Jednom Jedinom, Prvom, i brinuti za one posljednje siromašne, odbačene i ugrožene. Ovo je period kada poklanjamo svoje vrijeme, novac i srce. Duhovno značenje solidarnosti je oblikovano načinom na koji se odnosimo prema samima sebi: ne smijemo opravdati niti tražiti izgovora svojoj ljenosti, nedostatku posvećenosti, kontradikcijama ili čak lažima. Duhovni kvalitet našeg davanjaa zavisi od naše lične borbe da budemo bolji i napredniji pojedinac. Samodisciplina tokom ramazana nas uči da način na koji dajemo je podjednako bitan kao i ono šta dajemo.
Post podrazumijeva pravednost, a to znači da obratimo pažnju na prava srca i duhovne potrebe. Postiti znači biti pošten prema sebi. To bi također trebao biti čin pravde prema svim ljudima širom svijeta, a pogotovo prema onima koji su nepravedno tretirani i iskorištavani. Allah dž.š. je pravedan i On zahtjeva pravdu. Ovo je poruka koju mi muslimani ne smijemo zaboraviti dok gledamo muslimane Sirije, Bahreina i Egipta kako ginu dok traže pravdu, slobodu i dostojanstvo. Naša srca i molitve trebaju biti sa potlačenima, priznajući da je borba protiv tiranina legitimna, pogotovo nenasilna borba i pogotovo tokom ramazana. Postiti znači biti svjestan implikacija koje podrazumijeva naše ponašanje i ono što konzumiramo. Podržavati narod Sirije i proteste širom arapskog svijeta je u skladu sa ovim mjesecom ljubavi, saosjećanja, solidarnosti i pravde. To tkođer znači da moramo paziti šta jedemo, moramo bojkotovati proizvode koji dolaze iz okupatorskih zemalja. Kako možemo postiti i mrsiti se hurmama koje dolaze iz Izraela, a čija stabla su natopljena krvlju nevinih Palestinaca. Post znači svjesnost, predanost pravdi i miran otpor.
Između duhovnog iskustva pojedinca i zajednice postoji jedna zajednička dimenzija koja definira post. Post je akt oslobađanja. Postiti znači osloboditi se od ega, sebičnosti i iluzije u nastojanju da dosegnemo istinsku unutrašnju slobodu onih koji mirni sa samima sobom. Postiti znači osloboditi društvo od neprirodnih kolektivnih emocija, konzumerizma, lude trke i ljubavi prema moći, opresije i rata. Konačno, postiti znači naučiti davati, individualno i kolektivno, oduprijeti se i hizmetiti. U svjetlu naše ljubavi prema Stvoritelju i iz naše ljudske perspektive, činiti hizmet znači biti duhovno slobodniji nego da nam se čini hizmet.
