U subotu (29.6.) na Korzici počela jubilarna 100. biciklistička utrka Tour de France. Organizatori i dalje govore o “mitskoj utrci”, mada u ovom trenutku svima pada na um samo jedno – doping.
Na plakatima koji najavljuju utrku stoji “Kročite u legendu”. Za Korziku je ova utrka svakako nešto posebno. Po prvi put u 110 godina, koliko se organizuje Tour de France (s pauzama tokom dva svjetska rata), ova biciklistička utrka kreće s ovog sredozemnog ostrva. I tako je 100. izdanje “toura” nakratko napustilo kopno. Za direktora ove sportske manifestacije Christiana Prudhommea ova trka je “3500 kilometara smijeha i to kod svih gledalaca, kod djece, žena, muškaraca, baka i djedova koji stoje kraj ceste”, piše DW.
Još od 1903. mjesec juli u Francuskoj posvećen je biciklizmu. Organizatori ove godine obećavaju zahtjevnu ali i prelijepu stazu: Korzika, legendarni uspon uz L’Alpe d’Huez, Mont Ventoux…. “Staza iz snova”, tvrdi Prudhomme.
Otvorena rana
Ali san i stvarnost ne idu jedno bez drugog. Dva dana uoči prezentacije utrke Lance Armstrong je i konačno izgubio sedam svojih titula pobjednika. Zbog dopinga. Niko nije proglašen pobjednikom umjesto njega. I iznad “novih” pobjednika bi stajala sjenka dopinga. Sedam godina bez pobjednika. Ova pauza predstavlja otvorenu ranu na tijelu Toura. Međutim, Prudhomme ne želi da se bavi tom temom: “Za mene najvažnija tema nije doping nego sigurnost gledalaca i učesnika.”
I ove godine spektakularnu utrku će pratiti 15 miliona gledalaca. Za Francuze “tour” odista ima mitske dimenzije. A mit je počeo još 1903. kada je Henri Desgrange, glavni urednik časopisa L’Auto ispred kafea “Reveil-Matin” u Montgeronu kod Parizu po prvi put u trku poslao 60 biciklista. Časopis L’Auto je širokoj publici o utrci potom izvještavao dramatičnim reportažama o herojima francuskih cesta i cvijetnim livadama koje su ih okruživale. Naprimjer o Eugenu Christophu, koji je slomljenu viljušku bicikla sam popravio u jednoj lokalnoj kovačnici i nastavio trku.
Najupečatljivije reportaže u međuvremenu stižu sa TV-ekrana. TV prenosi su od ove trke napravili svjetski mit. Ipak, fascinantni kadrovi su se odavno pretvorili u fasadu. Tema doping prati ovu trku još od njenih početaka. Već Henri Pelissier, pobjednik iz 1923. godine, pisao je o “dinamitu” u džepovima biciklista. 1967. Britanac Tom Simpson je umro tokom uspona na Mont Ventoux – tijelo mu je bilo “napumpano” drogama. Ipak, najkasnije sa skandalom oko tima Festina 1998. počela je demistifikacija ove trke koja je okončana nedavnim razotkrivanjem Lancea Armstronga.
“Kultura dopinga”
Dopingovanje na ovoj trci je bilo sveobuhvatno. Jedna holandska komisija je nedavno zaključila kako je od kraja devedestih naovamo 95 odsto svih vozača iz Holandije bilo dopingovano. Teško je zamisliti da je kod drugih nacija stanje drugačije. Tek od 2008. se bilježi veliko smanjenje korištenja nedozvoljenih sredstava, navodi se u izvještaju holandske komisije.
Francuski naučnik Antoine Vayer pokušava da dokaže manipulaciju konkretnim podacima. Kao gornju granicu ljudskih mogućnosti on navodi snagu od 410 Wata tokom pet sati utrke na jednom usponu dužine 20 kilometara. Armstrongove vrijednosti on naziva “čudesnim”, pa čak spominje i vrijednosti “dostojne jednog mutanta”. Vrijednosti prošlogodišnjeg pobjednika Bradleya Wigginsa su u najmanju ruku sumnjive.
Wiggins se neće pojaviti na startu ovogodišnje utrke. On je otkazao učešće zbog povrede koljena. Jedan od favorita je tako Alberto Contandor, koji je prošle godine pauzirao upravo zbog korištenja dopinga. “Utrku ne čine vozači, nego utrka čini vozače onime što jesu”, tvrdi Christian Prudhomme. Utrka je veća od njenih aktera, glasi u prevodu ova poruka. Ipak, sami akteri, vozači, imaju tu moć da svojim djelovanjem razore mit Tour de Francea.
