Nakon što je lijek ušao u tijelo čovjeka ili životinje aktivne komponente lijekova ne postanu inertne niti se potpuno apsorbiraju u tijelu.
Lijekovi se neprestano izlučuju i pojavljuju u podzemnim vodama, tlu pa čak i u vodi za piće. Pročišćivači kanalizacije jednostavno ih uvijek ne uklanjaju.
Tu je i sila lijekova dobijena na recept koja se ne koristi, a u konačnici završi u okolišu.
Farmaceutsko zagađenje može imati velike implikacije na biljni i životinjski svijet, poljoprivredu i ljude, no nauka se malo bavi ovim problemom.
‘Ovo je važno novo područje istraživanja’, rekla je Lynn A. Roberts, voditeljica tima s Johns Hopkinsa čiji je cilj utvrditi opseg farmaceutskog zagađenja u Sjedinjenim Državama.
I naučnici u Evropi su otkrili lijekove u rijekama, kanalizacijskim vodama pa i u vodi za piće.
Američka US Geological Survey ( USGS ) ukazuje da većina vodenih tokova sadrži barem neke antibiotike, steroide, sintetičke hormone ili druge uobičajene lijekove. Od 139 ispitanih tokova u oko 80 posto naišli su na kontaminciju u tragovima. Polovina rijeka i potoka sadržava sedam ili više hemijskih spojeva. Jedna trećina sadrži 10 ili više spojeva, a jedan uzorak vode sadržavao je 38 hemikalija.
‘Mi ovdje ne govorimo o neobuzdanom bacanju farmaceutskih hemikalija od strane proizvođača. Analiziramo normalno korišćenja postojećeg fonda lijekova’, poručili su iz USGS-a.
S obzirom da ljudi troše 235 miliona doza antibiotika svake godine samo na području SAD-a, a proizvođači stoke i peradi potroše još i više te da se i do 90 posto može izlučiti natrag u okoliš u nepromijenjenom stanju tad se stvarno moramo zabrinuti.
Najočitiji problem – otpornost na antibiotike
Izdvojimo samo jedan problem koji proizlazi i zbog farmaceutskog zagađenja – to su bakterije otporne na antibiotike. Na farmama bakterija mogu mutirati u sojeve koji su otporni na široko raširene antibiotike što utire put za infekcije koje se ne mogu lako izliječiti.
Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, više od 70 posto bakterija koje uzrokuju infekcije su otporne na barem jedan zajednički antibiotik.
Dr. Roberts je istaknuo da antidepresivi mijenjanjaju nivoi serotonina. Budući da serotonin može uticati na mrijest ribe, moglo bi doći do promjene uzgojnog ciklusa u divljini. Nadalje, lijekovi mogu imati velik učinak na fetus i djecu. Ako se male količine pojave u vodi za piće, to bi moglo uzrokovati urođene mane ili druge probleme.
‘Lijekovi imaju visoku biološku aktivnost. Vi ih možete tolerisati kraće vrijeme, ali to ne znači da vas neće ozlijediti – ili fetus u razvoju ili vodene organizme. Posebno pri višim koncentracijama ili tokom dužeg vremenskog razdoblja’, rekla je dr. Roberts.
Stručnjaci iz USGS-a se slažu da je zaštita integritet vodnih resursa jedan od najvažnijih ekoloških problema 21. vijeka.
