Bugarski veto na početak pristupnih pregovora Skoplja s Evropskom unijom ima dalekosežne posljedice – prvo, po samu Sjevernu Makedoniju, čije su evropske integracije treći put zaustavljene, što opet dovodi do jačanja nacionalizma i otpora prema EU i otvara prostor za druge velike sile. S druge strane, kreira se politika ucjena, ali ovaj put bez presedana, jer stvara mogućnost za svaku zemlju članicu da putem pozicije sile traži rješavanje određenih identitetskih pitanja kod država kandidatkinja, a ne pitanja koja se, naprimjer, tiču evropskih standarda i vrijednosti.
“Ključ ove blokade je to što Bugarska formalno priznaje suverenitet Sjeverne Makedonije, ali Makedonce ne priznaje kao naciju i smatra ih dijelom svog političkog korpusa, a od Sjeverne Makedonije de facto zahtijeva da u pristupnom procesu odustane od posebnosti makedonske nacije, kulture, jezika”, objašnjava politički analitičar Davor Gjenero.
Ističe da je Sjeverna Makedonija odavno zaslužila otvaranje pregovora te da je krajnje neodgovorno državu koja je ispunjavala sve preduvjete ostaviti van pregovaračkog procesa. To se dešava već treći put. Evropske integracije Sjeverne Makedonije prvi put je višedecenijskim sporom zaustavila Grčka, zbog imena, što je na kraju rezultiralo Prespanskim sporazumom i promjenom naziva zemlje, da bi francuski predsjednik Emmanuel Macron prošle godine spriječio otvaranje pregovora EU-a s Tiranom i Skopljem tražeći novu metodologiju pridruživanja.
Ojačali velikosprski i velikoalbanski apetiti
U slučaju Atine i njenog pritiska, kaže Gjenero, došlo je do inata makedonskih nacionalista-populista, koji su godinama kontrolirali vlast, a ni danas nisu bez političke snage u zemlji. Prema njegovim riječima, “nacionalističke, proruske, protueuropske političke snage” u Sjevernoj Makedoniji još su relativno jake, a sada su dobile manevarski prostor za djelovanje protiv proevropske administracije, od koje se iz EU-a opet očekuje kompromis.
“Umjesto da čini sve kako bi se konsolidirala proeuropska administracija u Sjevernoj Makedoniji, EU je otvorila nišu destabilizacije te administracije… Unija ne smije dopustiti jačanje velikodržavnih koncepata na Balkanu. Već sad se govori o tome da su ojačali velikosprski i velikoalbanski apetiti, spominje se i velikohrvatski koncept, za što ipak nema argumenata, jer je aktualna hrvatska administracija izrazito posvećena zajedničkim europskim vrijednostima i potiskuje bilo kakve pretenzije tog tipa, iako im, istina, predsjednik Republike [Zoran Milanović] ide na ruku. Sada se pojavljuje i velikobugarska koncepcija.”
Iako Njemačka do kraja godine predsjedava EU-om, što daje određenu dozu optimizma da bi se blokada mogla riješiti, Gjenero smatra da je Berlin zaokupljen drugim stvarima, prije svega potezima Poljske i Mađarske, koje dovode u pitanje pravovremeno usvajanje Višegodišnjeg fiskalnog okvira EU-a, a time i finansijsko funkcioniranje Unije već od iduće godine.
Pogubno za zemlje Zapadnog Balkana
Zoran Nechev, istraživač u Institutu za demokratiju Societas Civilis i člana savjetodavne grupe za Balkan u Evropi (BiEPAG) smatra da je potez Bugarske razočaravajući te da se razlikuje od onoga što je Sjeverna Makedonija prošla s Grčkom. Ističe da se otvorena pitanja, koja nisu bilateralna, zbog kojih Bugari stavljaju veto ne mogu riješiti preko noći da bi blokada bila podignuta, nego zahtijevaju puno vremena.
Međutim, prema njegovom mišljenju, ovo je puno veći problem, koji prevazilazi okvire odnosa Sofije i Skoplja, jer znači da bi ovakvi potezi moglo dovesti do “umiranja” procesa integracija i posebno su štetni za Zapadni Balkan. Osim toga, dodaje, oni bi mogli služiti kao poluga za historijski revizionizam.
“Ako se druge zemlje članice solidariziraju s Bugarskom, što sada ne vidim, onda ovakav proces proširenja kakav jeste doslovno će umrijeti. Ako se dozvoli da oni uđu u pregovovrački okvir s identitetskim pitanjima, kao što je jezik ili postojanje makedonske nacije, onda nema nazad. To je samo primjer za sve ostale koji su protivnici ovog procesa da potegnu slična pitanja. Mislim da će to biti pogubno po zemlje Zapadnog Balkana ako ovo prođe, jer onda znamo da se ovaj proces nikada neće završiti, jer će uvijek neko o nečemu različito razmišljati, a misliti da može blokirati proces da to riješi. Tu se već ne pregovora za standarde i vrijednosti, nego se zloupotrebljava proces. Pričamo o 27 drugih zemalja; i najapsurdnija stvar može biti stavljena na sto i reći – oni nisu spremni i požrtvovani da uđu u EU”, kaže Nechev.
Mogućnost historijskog revizionizma
Kako dodaje, ne samo da pada u vodu sve ono što su Francuzi tražili s novom metodologijom, nego ispada smiješno, budući da pregovarački proces nije još ni počeo a jedna zemlja članica je sve to izblokirala. Smatra da se radi o politici ucjenjivanja te da Bugarska to može koristiti prilikom otvaranja svakog poglavlja, međutim, dodaje teško je, kada se govori o, naprimjer, vladavini prava blokirati pregovore kada to dolazi od zemlje koja ima probleme s korupcijom kao Bugarska, te je puno lakše to uraditi po identitetskim pitanjima.
Međutim, Nechev upozorava i na mogućnost historijskog revizionizma ako se ovaj proces nastavi.
“Sadašnje zemlje članice Unije, za koje mi kažemo da su naprednije od nas, još se nisu konkretno pomirile u nekim pitanjima, jer uvijek ima neko ko gleda različito na neke događaje iz historije, a šta onda očekivati od naših zemalja. Poljaci i Nijemci još rade na procesu pomirenja. Za neke stvari još nisu našli zajednički jezik, i ako se sada dozvoli da jedna zemlja članica utječe na kandidatsku članicu iz pozicije sile, pitanje je šta će biti s procesom proširenja kada se dođe do ostalih zemalja Zapadnog Balkana, kao što su Srbija ili Bosna i Hercegovina.”
I Gjenero i Nechev smatraju da je ovim potezom, kojim je vjerovatno dugoročno kontaminirala odnose sa Sjevernom Makedonijom, Bugarska dovela u pitanje svoju glavnu ulogu “lidera europeizacije” na Zapadnom Balkanu. Ipak, smatraju da neće biti nekog brzog odgovora na bugarski potez, ali dodaju da, s druge strane, njega ne potiče neka od zemalja članica.
Otvaranje prostora za druge sile
“Neće biti prijekog kratkoročnog odgovora na bugarski potez, ali će se Bugarska naći u situaciji da će trebati ‘prijateljsku pomoć’ europskih institucija ili neke od vodećih europskih zemalja, na primjer Njemačke, a da će ta pomoć u ovakvim okolnostima izostati”, kaže Gjenero, ali dodaje da ovo jača uvjerenje da dio novih članica EU-a ne prihvata zajedničke vrijednosti i osnovne grupne principe.
“Europska unija mora igrati prema svojim pravilima, a jedno je i načelo solidarnosti unutar EU-a: dakle, u slučaju spora između članice i nečlanice Unije, sve zemlje EU-a trebale bi stati na stranu zemlje članice. Ovaj princip bio je samo jednom derogiran, kad je Hrvatska, mimo svih pravila, u vrijeme Milanovićeve administracije, zatvorila granicu prema Srbiji, na što su tadašnji komesar za proširenje i povjerenica za vanjsku politiku žurno reagirali. Ovo što je učinila Bugarska formalno je dozvoljeno, ali je stvarno protivno načelima EU-a. Zato nije moguća tako promptna reakcija, a vrijeme je nedndoknadiv resurs.”
Za sagovornike vrijeme je bitno, jer, kako kaže Nechev, jedan nacionalizam rađi drugi, a ako EU ostavi ovaj prostor prazan, uvijek ima drugih nezapadnih zemalja koje imaju interes da se uključe.
“Ne treba zanemariti ruski utjecaj, jer Rusima izrazito odgovara jačanje velikodržavnih projekata na Balkanu i stvaranje zone nestabilnosti, a kao i prema Crnoj Gori, Rusija ima potrebu ‘osvete’ prema Sjevernoj Makedoniji, zbog euroatlantskog opredjeljenja i pristupanja NATO savezu”, zaključuje Gjenero.
