Suđenje za ratne zločine: Mještani kosovskih sela opisali napad srpskih vojnika

Na suđenju za ratne zločine 13-orici srpskih vojnika, članovi porodica albanskih civila koje su srpske snage ubile na Kosovu 1999. godine ispričali su kako su im kuće spaljene i rodbina ubijena.

Svjedoci na suđenju 13-orici srpskih vojnika optuženih za ubistvo najmanje 100 albanskih civila u četiri kosovska sela – Ljubenić, Pavlan, Zahač i Ćuška – ispričali su šta se dogodilo kada su napadnuti u proljeće 1999. godine.

“Tog jutra sam bio kod kuće s ocem, majkom i sestrom. Čuli smo da je srpska vojska ušla u selo, pa smo brat i ja pobjegli iz kuće i sakrili se u šumi. Mislili smo da neće dirati starije ljude i žene”, rekao je Sali Nikçi iz Zahača.

Nikçi, koji je u to vrijeme bio pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), kazao je da se popodne vratio u Zahač i vidio da mu je kuća zapaljena.

“Vidio sam svoju kuću u plamenu. Ne samo svoju kuću, čitav komšiluk. Ušao sam u kuću i vidio tjela oca, majke i sestara, spaljena. Potpuno”, kazao je Nikçi.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije tereti Toplicu Miladinovića, Srećka Popovića, Slavišu Kastratovića, Bobana Bogićevića, Radoslava Brnovića, Vidoja Korićanina, Veljka Korićanina, Abdulaha Sokića, Milojka Nikolića, Sinišu Mišića, Zorana Obradovića, Dejana Bulatovića i Ranka Momića da su odgovorni za ubistva i mučenje albanskih civila, kao i za pljačku i otimanje u četiri albanska sela.

Druga svjedokinja, Servete Selimanaj, ispričala je kako su srpske snage 14. maja 1999. godine odvele njenog supruga i druge ljude u jednu kuću u njihovom selu Pavlan.

“To je posljednji put da sam ga vidjela”, navela je Selimanaj.

Svjedokinja je dodala da su Srbi kasnije spalili kuću u kojoj je posljednji put viđen njen suprug. Ona je kazala da su pronađena samo četiri tela i da je analizom DNK kasnije utvrđeno da je jedno od njih pripadalo njenom mužu.

Selimanaj je rekla i da je sav novac koji je imala dala srpskim vojnicima.

Treća svjedokinja, Hajrije Demaku, potvrdila je da su srpski vojnici okupili žene u centru sela i prisilili ih da predaju sav svoj novac i nakit.

“Dale smo im sve. Moja ćerka Esma je predala zlatan nakit koji je imala. Rekli su nam da napustimo selo. Bile smo u kamionu na putu ka Peći kada nam je srpska vojska ponovo naredila da stanemo”, kazala je Demaku.

“Jedan vojnik sa maramom oko glave naložio je Esmi da siđe sa kamiona. Samo su je odveli. To je bio posljednji put da sam je vidjela”, kazala rekla je ona.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.