”Blago onom ko se bavi svojim, a ne tuđim mahanama, dijeli višak svoga imetka, pazi da ne priča bespotrebno, te oživljava sunnet i ne zamjenjuje ga novotarijama.”
Ove riječi kao hadis Poslanika, a.s., bilježe Dejlemi, Bezzar i Bejheki od Enesa b. Malika, a Ebu Nuajm ga prenosi od Huseina b. Alija, radijellahu ‘anhuma.
Navodi se da je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., jedne prilike držeći govor u džamiji i savjetujući prisutne izrekao navedene riječi.
Uistinu je sretan onaj čovjek koji se bavi svojim poslom i obavezama, te brine o svojim mahanama i propustima, ne ulazeći bespotrebno u tuđe živote i tuđe mahane. Međutim, svjedoci smo da oko nas postoje određeni ljudi kojima su glavna preokupacija drugi ljudi, njihovi životi, te njihove pogreške. Puno se više bave drugima iznoseći njihove propuste, istovremeno zapostavljajući svoje.
Muhammed, a.s., je muslimanima zabranio da otkrivaju sramote drugih, da ogovaraju, prenose tuđe riječi s ciljem zavađanja ljudi, te je zabranio da muslimani istražuju i javno iznose mahane drugih.
”Kada htjedneš da otkriješ nečije sramote, prisjeti se svojih mahana i nedostataka”. (Rafi’i)
Uzvišeni Allah u Kur’anu i časni Poslanik u hadisu naznačili su vrijednosti davanja i dijeljenja, naglasivši da se onima koji dijele i pomažu druge, udjeljeno vraća mnogostruko.
Muslimani su poznati po svojoj darežljivosti, a kako i ne bi bili kad im plemenita vjera islam propisuje zekat i sadekatul-fitr, istovremeno, pored toga, preporučujući i dobrovoljnu sadaku, te hedije (poklone) kao vid iskazivanja pažnje prema drugima.
Što se tiče kontrole govora i brige čovjeka o onome što će reći, islam toj osobini brižnosti pridaje veliku pažnju. Poznat je hadis u kom Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava i kaže: ”Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori ono što je dobro (korisno) ili neka šuti!”
Navedeni hadis s početka ovog teksta također ukazuje na tu bitnu osobinu i svojstvo vjernika o kome svakako treba voditi brigu. Oni koji ne budu vodili brigu o onome šta govore, te budu beskorisno pričali i trošili svoje riječi na neistine, potvaranja, ogovaranja ili slično, mogu se nadati teškom ispitu na Sudnjemu danu. Stoga, pravi musliman priča samo ono što je korisno, u protivnom jezik mu je zaposlen zikrullahom /čestim spominjanjem i veličanjem Allaha/.
Iz navedenog hadisa također zaključujemo da će ljudi imati veliku nagradu i za oživljavanje sunneta našeg Resula, s.a.v.s., što je potvrđeno i mnogim drugim kur’anskim i hadiskim dokazima.
Nasuprot sunneta stoje novotarije u vjeri kojih smo se dužni u svim vidovima svoga vjerovanja i ibadeta klonuti, jer su novotarije u vjerovanju i ibadetima veoma opasna zamka, posebno za one koji ne poznaju propise i intencije islama dovoljno.
Kao što u jednoj svojoj knjizi reče šejh Muhammed el-Gazali: ”Raširila su se slaba mišljenja i neispravni pravci …”. Toga smo potpuno svjesni i s tim slabim mišljenjima, ovdje na Balkanu, susreli smo se već poodavno.
Oni koji iskreno žele da slijede i prakticiraju sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., bivaju napadani i nipodaštavani od sljedbenika bid’ata, koji, vjerovatno zbog svog lošeg terbijeta(odgoja), nepromišljenosti i nedostatka znanja o intencijama mnogih akaidskih i fikhskih propisa, svim silama brane svoja slaba mišljenja i rasprostranjene bid’ate.
Oni koji slijede Muhammeda, a.s., u načinu vjerovanja, ponašanja i ibadeta, ne trebaju da se osvrću i posustaju zbog neznanja onih koji im nisu naklonjeni, jer sama Poslanikova praksa nalaže upornost, ažurnost i odanost ideji Istine, bez obzira na broj onih kojima ta Istina ne odgovara.
Ukoliko budemo iskreni pozivači u Božiju vjeru, koji svojim lijepim ponašanjem plijene pažnju drugih poštujući i uvažavajući osjećanja ljudi oko sebe, uistinu ćemo biti potpomognuti od strane Gospodara, pa ćemo još na dunjaluku, inša Allah, vidjeti plodove svoga truda i rada. A nagrada ahiretska je puno ljepša i svakako potrebnija i dostatnija.
Brinimo se o svojim, a ne tuđim mahanama. Pričajmo ono što je korisno i mudro, udjeljujmo i pomažimo onima kojima je naša pomoć i potpora potrebna, te se čvrsto držimo sunneta i džem’ata, a po svom lijepom odgoju i ponašanju budimo prepoznatljivi u društvu baš onako kako je to bio naš učitelj – Muhammed, s.a.v.s. On je bio čovjek najljepšeg odgoja i morala, te osoba sa najljepšim pozitivnim ljudskim osobinama.
