Koncept regionalne saradnje crnogorskog šefa diplomatije Igora Lukšića, u koji bi bilo uključeno šest država zapadnog Balkana, moguć po nordijskom modelu, kažu stručnjaci.
Istoga dana kada je makedonski predsjednik Đorđe Ivanov, zbog neslaganja oko učešća Kosova na sastanku šefova država i vlada jugoistočne Evrope, otkazao susret koji je 1. i 2. juna trebalo da bude održan u Ohridu, šef crnogorske diplomatije Igor Lukšić je, uoči dolaska u posjetu Beogradu, izjavio da je inicirao novi koncept regionalne saradnje država zapadnog Balkana, u koji bi bile uključene Crna Gora, Srbija, Kosovo, Makedonija, Albanija i Bosna i Hercegovina.
Bez obzira na to da li su se ova dva poteza desila istovremeno igrom slučaja ili ne, tek bitno je da je Lukšić naglasio da je inicijativa, kojom se predviđa napredniji vid saradnje šest država s ciljem njihove brže evrointegracije, rezultat dogovora sastanka ministara inostranih poslova država regiona sa evropskim komesarom Štefanom Fileom i generalnim sekretarom Savjeta za regionalnu saradnju Goranom Svilanovićem.
Prema riječima crnogorskog ministra, postignut je dogovor da Crna Gora, kao trenutno jedina država regiona koja vodi pregovore o članstvu u EU, pripremi osnovne ideje, a u narednom periodu slijedi regionalni dijalog, kako bi se definisali prihvatljivi oblici saradnje za sve strane.
Imajući u vidu upravo ono što se desilo sa ohridskim samitom, ali i niz prethodnih regionalnih skupova na kojima se pojavljivao problem oko učešća Kosova, nameće se pitanje kako bi taj problem bilo moguće prevazići?
Dragan Đukanović, član Foruma za međunarodne odnose Srbije, misli da je ono što se dogodilo nedavno u Ohridu „samo trenutni zastoj u razvoju regionalnih inicijativa”. „Nadam se da će već u nekom narednom periodu to pitanje biti prevaziđeno, posebno imajući u vidu sporazum između Beograda i Prištine o predstavljanju Kosova u regionalnim inicijativama”, kaže i ukazuje da način predstavljanja zavisi od dogovora unutar međunarodne inicijative. „Nekada se podrazumeva da članica može biti samo država, kao recimo u PSJE, a ima i drugih oblika u kojima postoji mogućnost da se Kosovo predstavi sa onom čuvenom fusnotom ili zvjezdicom”.
Ističući da su u vrijeme prethodne vlasti demokrata, iako je bio postignut dogovor o nastupanju Kosova na regionalnim skupovima, uz zvjezdicu i fusnotu, iskrsavali problemi, Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam u Srbiji, kaže da nova garnitura o tome „manje vodi računa, bar kad je riječ o skupovima nižeg ranga”, pa zaključuje da se situacija, samo za godinu dana, u velikoj mjeri promenila.
„Prema tome, mora i vrijeme da učini svoje i da se pripremi teren da se tako nešto može podrazumevati”, kaže on.
Povodom činjenice da je Lukšić rekao da bi nova inicijativa bila po ugledu na druge evropske modele saradnje sagovornici posebno ukazuju na nordijski model. Dok Đukanović ističe da su tamo „recimo, Olandska ostrva koja pripadaju Finskoj, jednako zastupljena i na regionalnom nivou kroz rad Nordijskog savjeta”, Popov naglašava da je taj model saradnje po mnogo čemu najbliži zemljama ovog regiona, jer je riječ o zemljama koje pripadaju istom geografskom i političkom području, uglavnom bez jezičkih barijera, neke zemlje su članice EU, druge nisu. „Ono što je najbitnije, i oni su imali međusobne zađevice u ranijoj prošlosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Norvežani su se veoma ljutili što je Švedska proglasila neutralnost i pustila Njemce, bez otpora, da uđu u Norvešku, gdje je bio jak Pokret otpora. Međutim, oni su smogli snage da, 1952. godine, samo sedam godina poslije rata, formiraju Nordijski savjet, koji je počeo od intraparlamentarne saradnje, da bi se kasnije unapređivao u svim oblastima, tako da danas postoji Savjet ministara, jedinstveno područje za kretanje ljudi, radne snage, jedinstveno zdravstveno i socijalno osiguranje. Oni koordiniraju zajedničku politiku prema trećima, i kad je reč o EU”, objašnjava Popov, u uverenju da zemlje ovog regiona „dok su u čekaonici EU, moraju stvarati Evropu u malom”.
Lukšić je, inače, u svojoj inicijativi naveo da je planirana saradnja u područjima važnim za unapređenje kvaliteta života građana.
Gordana Đurović, profesorka Ekonomskog fakulteta u Podgorici, nekadašnja potpredsjednica Vlade Crne Gore za evropske integracije, smatra, na osnovu izjave Petera Stana, portparola komesara Filea, da Evropska komisija, pored toga što je pozdravila inicijativu, akcenat stavlja na jačanje „saradnje u dubinu između policijskih službi i Europola, kroz bilateralno i multilateralno umrežavanje, a na zemljama regiona je, naravno, da razviju dalje tu inicijativu”.
Koliko je uopšte moguće ostvariti novi oblik saradnje u cilju brže integracije u EU? Uz podsećanje da su prve regionalne inicijative na ovom prostoru nastale još 1996. godine i da ih ima puno, ona kaže da se uvijek postavlja „pitanje operacionalizacije”, predsjedavajućeg, političkih ograničenja i finansijskog aspekta. „Pa, ipak, inicijative se množe i u mnogim segmentima imamo određene rezultate, tako da je i ova najnovija inicijativa potpredsjednika vlade Crne Gore i ministra spoljnih poslova svakako dobra ideja, koju naravno treba razraditi. Svaka inicijativa takve vrste obično nailazi na političku podršku lidera drugih zemalja regiona, posebno u inicijalnoj fazi”, ističe Đurovićeva, koja dodaje da je u ovom momentu reč o političkom predlogu, „koji zahtjeva elaboraciju”.
S tim u vezi, Popov, koji je i kopredsjednik Igmanske inicijative, navodi da su oni za saradnju nominovali unapređenje privredne saradnje, energetiku, zaštitu životne sredine, sa posebnim osvrtom na djelovanje u slučaju elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa, saradnju u oblasti kulture. „U svakom slučaju, mora se ići pažljivo, korak po korak. Ne smije se startovati preambiciozno, pa da se doživi fijasko, kao što je bio otkazani samit u Ohridu”, ističe on.
