U islamskim zemljama se pokop obavlja odmah nakon smrti. U Njemačkoj brz pokop ometaju zakoni i birokratske začkoljice. Ali i ti zakoni se polako mijenjaju.
Prijepodne u Essenu. Nalazimo se u centrali Muslimanskog pogrebnog poduzeća. Vlada velika gužva. Za prevoz posmrtnih ostataka u Egipat egipatske vlasti vlasti ne priznaju smrtni list koji su izdale njemačke vlasti. Šta uraditi? Vrijeme leti, a let je rezervisan.
No, Ekrem Cesur se najprije mora pobrinuti za nesmetanu jednu drugu sahranu po islamskim običajima u Njemačkoj. Porodica želi da se preminuli Pakistanac sahrani na groblju Am Hallo u Essenu, i to što je moguće brže.
U islamskim zemljama se pokop naime obavlja odmah nakon smrti. U Njemačkoj brz pokop ometaju zakoni i birokratske začkoljice. Vlasnik muslimanskog pogrebnog poduzeća Ekrem Cezur kaže da sahrana na dan smrti ionako nije moguća. “Grobari moraju najprije iskopati raku, a za to traže najmanje dan, pa čak i dva dana. Ako neko danas umre to znači da on najranije može biti sahranjen narednog dana. Sa stanovišta jednog muslimana to je najkasniji mogući momenat. “Ali to u Njemačkoj najčešće nije moguće, dodaje Cesur. U samom Kuranu se upućuje na brzu sahranu, koja proizilazi iz tradicije božijeg poslanika Muhameda”, kaže teolog Erol Pürlü.
Članovi familije umrlog okupili su se u Mevlana-džamiji u Essenu. Ritualno pranje mrtvaca može početi. U njemu učestvuju imam i članovi familije koji su istog spola kao i preminuli. Nakon toga posmrtni ostaci se umotavaju u bijelo platno i u kovčegu se transportuju na groblje. Islamski običaji nalažu da se mrtvac sahranjuje bez kovčega, u tabutu. To je u Sjevernoj Rajni Vestfaliji odobreno prilikom posljednjeg revidiranja zakona o sahranjivanju. Ta problematika je inače stvar svake pokrajine ponaosob. Sjeverna Rajna Vestfalija želi od 2014. godine muslimanima olakšati sahranu po islamskim običajima. Ministrica zdravstva Barbara Steffens iz Zelenih je predstavila novi nacrt zakona. “Do sada je bilo moguće da se na gradskom groblju odvoje parcele sa muslimanskim nadgrobnim spomenicima. Ali nije bilo moguće da groblja pređu u ruke vjerskih zajednica ili udruženja. Gradske opštine će u budućnosti imati pravo da to odobre. Tako da u budućnosti nećemo imati samo određeni dio groblja sa nišanima, već ćemo imati pravo muslimansko groblje.”
Nišani okrenuti prema Meki
Većina umrlih i dalje se prevozi u zemlje rođenja, ali sahrana po muslimanskim običajima je i u Njemačkoj sve više. Rashid Hussein, porijeklom Pakistanac, kaže kako je njegova familija odlučila da brata sahrani u Njemačkoj, jer vjera nalaže odlazak na grob kao obavezu. “Veći dio naše familije živi u Njemačkoj, stoga nema smisla da umrlog sahranjujemo u Pakistanu”, kaže Hussein.
Većinom su stariji ljudi vezani za domovinu i traže da ih tamo ukopaju. Mlađa generacija se u Njemačkoj osjeća kod kuće i želi da svoje članove porodice sahrani u svojoj blizini. Muslimanima je važno da njihov najmiliji nađe vječni mir. Stoga nišani, isto kao i jevrejski nadgrobni spomenici, tu trebaju da ostanu – ako je moguće – zauvijek. Ako ne zauvijek, onda u najmanju ruku na duže vrijeme, dok posmrtni ostaci i kosti potpuno ne istrule, kaže teolog Erol Pürlü. No, na njemačkim grobljima nakon 20 godina ističe zakup za parcele. Produžetak ugovora je moguć, ali samo uz iznimku i velike cijene. Novi Zakon o sahranjivanju trebao bi i po tom pitanju donijeti olakšice.
Na pokopu po muslimanskim običajima na groblju u Essenu, beživotno tijelo umrlog se spušta u grob. Ono je okrenuto prema Meki i na to se strogo pazi. Potom se prekriva zemljom. No, Ecrem Cesur još ne može odahnuti. Mora najprije da se pobrine da umrlog Egipćanina prebaci u njegovu zemlju. A za to je potrebno još puno papirologije.
DW
