Na današnji dan, prije 34 godine (18.09.1986.), članovi sarajevskog kultnog benda Crvena Jabuka doživjeli su strahovitu prometnu nesreću.
Mramorni spomenik u obliku jabuke za poginule članove benda postavljen je 2009. godine u Jablanici.
Članovi benda Crvena jabuka na putu za Mostar doživjeli su tešku prometnu nesreću. Na licu mjesta poginuo je basist grupe Aljoša Buha, dok je frontmen i jedan od osnivača grupe Dražen Ričl zadobio teške ozljede, kojima je podlegao 1. listopada 1986. godine. Sarajevski pop-rock bend Crvena jabuka osnovan je 1985. godine.
Osnovali su ga Dražen Ričl Zijo (vodeći vokal, solo gitara, tekstopisac) i Zlatko Arslanagić Zlaja (ritam gitara, tekstopisac), a pridružili su im se Dražen Žerić Žera (klavijature, prateći vokal), Aljoša Buha (bas gitara) i Darko Jelčić Cunja (bubnjevi).
Na samom početku, bili su dio sarajevskog pokreta Novog primitivizma (New Primitives), koji je vladao početkom osamdesetih godina proteklog vijeka. Bez obzira na to što su se konstantno mijenjali članovi, bend je stalno ostvarivao velike uspjehe. Iz originalne postave, danas je u grupi ostao klavijaturist i pjevač Dražen Žerić Žera.
Prva postava Crvene jabuke snimila je istoimeni album, objavljen 22.03.1986. godine, koji je doživio ogroman uspjeh, posebno među tinejdžerskom publikom, te je prodat u platinastom tiražu u više od 170.000 primjeraka LP ploča i audiokaseta. Autori svih pjesama na prvom albumu su Dražen Ričl Zijo i Zlatko Arslanagić Zlaja.Također, prva postava benda snimila je i nekoliko muzičkih spotova za pjesme: Dirlija, Bježi kišo s prozora, Nek’ te on ljubi, Sa tvojih usana… Iste godine bend planira svoju prvu mini turneju po Bosni i Hercegovini (Mostar, Zenica, Bugojno, Banja Luka), a prvi koncert zakazan je za 18.09.1986. godine u Mostaru.
Međutim, taj koncert nažalost nije održan, jer tog dana na putu ka Mostaru, kod Jablanice, bend je imao prometnu nesreću u kojoj su poginuli basista Aljoša Buha i pjevač Dražen Ričl Zijo. Dražen Ričl Zijo, Aljoša Buha i Zlatko Arslanagić Zlaja vozili su se uArslanagićevom Fiatu 600, a Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić Cunja uŽerinom Golfu. Fiat 600 se sudario s kamionom u Jablanici. Tom prilikom Zlatko Arslanagić Zlaja zadobio je lakše tjelesne povrede, Dražen Ričl Zijo teške povrede glave, dok je Aljoša Buha preminuo na licu mjesta. Zijo je prebačen na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) u Beograd, gdje je bio dvije sedmice u komi, iz koje se, nažalost, nije više ni probudio.
U čast i sjećanje na poginule prijatelje, u Skenderiji u Sarajevu je 13.10.1986. godine održan koncert pod nazivom Pjesma za Crvenu jabuku. Na koncertu su nastupili sarajevski glazbenici i bendovi svih generacija. Tri preostala člana iz originalne postave – Cunja, Žera i Zlaja (koji je propatio teški oblik depresije) su u siječnju 1987. godine, u Splitu, snimili drugi album – Za sve ove godine, koji je posvećenZijii i Aljoši. Album pod producentskom palicom Jappe izlazi početkom 1987. godine, ali nitko iz benda ne daje nikakve promotivne intervjue, niti javno nastupaju. Nakon godinu dana medijske tišine izlazi album Sanjati (1988)…
Mramorni spomenik u obliku jabuke za poginule članove benda postavljen je 2009. godine u Jablanici. Aljoša Buha Aljoša Buha bio je bosanskohercegovački basist i član sarajevskih rock grupa Crvena jabuka, Kongres i Flota. Rodio se u Ljubljani. Otac mu je Bosanac, a majka Slovenka. U Zenici je odrastao i živio je u istoj zgradi gdje i bubnjar Darko Jelčić – Cunja, na Pišću. Poznavao je engleski jezik i radio kao prevoditelj tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Prevodio je i tekstove na slovenski. Nakon završetka gimnazije u Zenici započeo je studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i otišao u vojsku. Bio je stalni suradnik trećeg programa Radio Sarajeva, piše Wikipedia. Glazbom se bavio još od osnovne škole. S Cunjom je svirao u gimnazijskom sastavu Flota. Nakon Flote svirao je bas-gitaru i pjevao u new wave grupi Kongres i s njom sudjelovao u snimanju prve ploče “Zarjavele trobente” (Diskoton, 1984). Studirao je filozofiju i po majci bio podrijetlom iz Nove Gorice. Kako je odlično govorio slovenski jezik, često je prevodio teorijsku literaturu, mahom za treći program Radio Sarajeva, gdje je radio na glazbenim emisijama. Otuda dvije pjesme na slovenskom jeziku na albumu “Kongresa”: “Zarjavele trobente” i “Zabava”. Na poziv Cunje 1985. ulazi u sastav Crvena jabuka u vrijeme njegova osnivanja. S njima sudjeluje u snimanju prvog albuma 1986. godine. Poginuo je 18. rujna 1986. kod Jablanice, u prometnoj nesreći na putu za koncert koji je trebao biti održan u Mostaru, zajedno s Draženom Ričlom – Zijom. Sahranjen je u Zenici na groblju u Crkvicama, pored svoje majke. Njegov je ujak poznati profesor i filozof, kasnije političar Aleksa Buha, a Aljošin je otac sinu kojeg je dobio u drugom braku iznova nazvao Aljoša te on također svira bas-gitaru (i to svojega polubrata) i bavi se umjetnošću u Bijeljini, kamo su se u vrijeme rata preselili iz Zenice.
Dražen Ričl Dražen Ričl bio je bosanskohercegovački glazbenik, jedan od osnivača Crvene Jabuke, gitarist sastava Elvis J. Kurtović & His Meteors, glumac u Top listi nadrealista te član PRIMUS-a i jedan od pokretača Novog primitivizma. Ričl je odrastao na Koševu s majkom Elvirom, pošto mu je otac Ferdinand umro u djetinjstvu. Završio je srednju glazbenu školu, a kasnije se upisao na novinarstvo na Fakultetu političkih nauka. Ubrzo je počeo svirati u grupi Ozbiljno pitanje, zajedno sa Zlatkom Arslanagićem, a zatim i s grupom Elvis J. Kurtović, gdje je svirao u razdoblju od 1981. do 1985. Međutim, napušta ih početkom 1985. i s Arslanagićem osniva grupu Crvena jabuka. U Zlajinom potkrovnom stanu pišu pjesme za prvi album Crvene jabuke.
U sastav dolazi basist iz Zenice Aljoša Buha, klavijaturist Dražen Žerić i bubnjar Darko Jelčić Cunja, također iz Zenice. Ričl je jedno vrijeme bio voditelj na radiju Sarajevo zajedno s budućim nadrealistima Neletom Karajlićem, Zlatkom Arslanagićem, Zenitom Đozićem i Borisom Šiberom u humorističkoj emisiji i preteči prvih nadrealista PRIMUS (Priče i muzike subotom). Glumio je u prvoj sezoni serije Top lista nadrealista iz 1984. S grupom Crvena jabuka snimio je istoimeni album, koji vrlo brzo postaje jedna od najtraženijih ploča i pjesme koje je Zijo pjevao široko poznate i popularne. Počinju s nastupima i do ljeta 1986. dosežu do samog vrha jugoslavenske rock-scene. Nastupaju svuda, na radiju, televiziji, koncertima širom Jugoslavije. S Crvenom jabukom snimio je spotove za pjesme “Bježi, kišo s prozora”, “Sa tvojih usana”, “Nek te on ljubi”, i “Dirlija”, Početkom rujna 1986. snimio je demo verzije pjesama za sljedeći album – Nema više vremena, Umrijet ću noćas od ljepote, Tugo nesrećo, Uzmi me (kad hoćeš ti), Otrov, Da je samo malo sreće ,Ako,ako, Osim tebe ljubavi, Za sve ove godine. Jedan od najvećih hitova Crvene jabuke sa drugog albuma, Tugo nesrećo, napisao je Dražen Ričl kao jednu od posljednjih svojih pjesama. Ričl je 18. rujna 1986. doživio prometnu nesreću kad je s Arslanagićem i Buhom pošao na koncert u Mostar. Buha je nastradao na licu mjesta, a Ričl je prebačen u Beograd na VMA zbog teških tjelesnih ozljeda, ali je preminuo 2 tjedna kasnije, 1. listopada. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare.
